događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
piše: Martina Budimir
Danas mi je konačno slobodan dan, dan kada sam samoj sebi rekla: Stani! Odmori! Uzmi pauzu!
Što će se iz toga izroditi?
Palo mi je na pamet nekoliko ideja. Sinoć me je sin podsjetio na pomalo zaboravljenu ljubav prema crtanju. Bih li se mogla ponovno prihvatiti toga? Može li se to onako, s namjerom ili treba doći spontano, baš poput pisanja?…
Stružec/ Kad sam bila mala tata je imao hoblipank (ili hobelbank), ne znam otkuda mu, znam samo da je danima na njemu radio, radio i radio …stvarao začuđujuće stvari i figure.Kada bi to bilo gotovo, pokazao bi to svom ocu, a ovaj bi ponešto i prigovorio ili pak ne bi.
Poslušaj Kairosa – iskoristi pravi trenutak!
tekst i foto: Marijana Šundov
Split, 22. ožujka 2014./ Iako sam već bila kupila avionsku kartu neočekivano se moj boravak u domovini produžio za nekoliko dana.
I tako ….dočekah proljeće u sunčanoj Dalmaciji. I to ne samo prvi dan proljeća nego i Međunarodni dan sreće kojim su UN proglasili 20. ožujka, a koji se eto ove godine poklopio sa prvim danom najljepšeg godišnjeg doba.
Za mene proljeće to doista i je – najljepše doba. Otkako znam za sebe volim proljeće.…
piše: Mirko Omrčen
Hrvatska je kriminalna država i leglo svakojakih pljačkaša. U Hrvatskoj se čine nečasna djela, a takva djela rezultat su sprege kriminala i politike. Posebna je sprega u Ministarstvu unutarnjih poslova, Ministarstvu obrane Republike Hrvatske i u sudstvu.
Ta i takva djela učinili su od naše zemlje propalu zemlju i društvo bez budućnosti. Tome je tako iz više razloga, a jedan od njih je izostanak…
piše: Martina Budimir
Zagreb/ Događaj se zbio 4. svibnja 2009. godine: Ne postoje riječi kojima se može opisati sinoćnji doživljaj. Sa svojih trideset i kusur i s puno i lijepih i manje lijepih priča u životu slobodno mogu reći da je to bio jedan od najljepših dana u mom životu, nemjerljiv jedino s rođenjem mog djeteta.
I imala sam sreću podijeliti ga s meni najdražom osobom na svijetu. Oboje nas je boljela čeljust od iskrenog smijeha.…
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Četvrtak, kasno popodne prošloga tjedna. Dug dan. Radno vrijeme netom završeno. Na stajalištu u Turmstrasse čekam autobus 187. Vozi u pravcu Dardanellen Weg.
Kad prije koji mjesec promijenismo stan, ulicu i općinu stanovanja u Berlinu, ustvrdih s radošću kako upravo autobusom 187, od stajališta skoro ispred zgrade gdje stanujemo mogu doći ravno do ulice i ustanove u kojoj radim. Velika je to pogodnost. Bez sudjelovanja u gustom jutarnjem prometu i često nemoguće misije traženja parkinga kao i bez trke i presjedanja stići javnim prijevozom do radnog mjesta. Sjednem u autobus pa čitam. Ili razmišljam. Ili pjevam u sebi.…
piše: Martina Budimir
Kutjevo/ Možda ovo o čemu ću pisati nije od općeg značaja niti tema za Hrvatski glas Berlin, no budući da je Kutjevo već poprilično dugo jedno od mjesta iz kojega se Portal prati i iz kojega se za Portal piše, ipak ga odlučih napisati.
Vrzma mi se već danima po glavi roj misli, fini spoj nevjerice, šoka, razočaranja i rezignacije. Cirkus iz moga grada, nažalost nimalo nalik na onaj o kojemu pjeva Balašević na kraju svojih koncerata, nikada nije otišao, bio je i ostao konstanta.…
piše: Antonio Gavran
O kakvog li općeg oduševljenja u hrvatskoj javnosti nakon presude Ivi Sanaderu za sve grijehe hrvatske demokratske zajednice. Nitko ništa nije znao, a milijuni nestadoše, kakve li krasne parodije.
Čisto nemoguća, inscenirana priča, uveselila je cijeli hrvatski narod. Po popularnoj facebook mreži pisale su se poruke različitog karaktera od onih koji su se borili na relaciji HDZ – SDP do običnih građana kojima je Sanader bio kriv jer im je upravo toga dana i krava krepala. Naravno da sam za osudu svakoga tko učini…
piše: Marija Matijašević
Stružec/ Uvijek neki pokloni i neka slatka iznenađenja.
Pođem susjedi da mi osposobi kolovrat za predenje lana, treba mi za priredbu koju vježba dramska grupa ” Stružec”, igrokaz “Svadba” za sv. Vida.
Nazovem i rado odem k njima. Susjed je, kao i susjeda Kata, prešao osamdesetu, no još su pokretni, a to je, kako kažu, najvažnije.…
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin-Bad Homburg/ Subotnje jutro ne bi od onih u kojima se, od naporna tjedna, može duže otspavati, odmoriti, nigdje ne žuriti, zaostalo obaviti.
Ovog posljednjeg …mislim zaostalog posla …posebno se nakupilo, viri i vreba me iz svakog kuta i tjera na zločesta razmišljanja o emancipaciji i to baš tog subotnjeg, osmog ožujka.