događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
piše: Stjepan Poljaković
Periskop se iz zdravstvenih razloga ovaj tjedan držao baze, prvi znaci proljeća, jaglaci, visibabe, cicamace i viroze svakojakih vrsta. No, kažu da je svatko zlo za neko dobro, dio toga što smatram dobrim želim podjeliti s vama.
Ovih dana razmišljam o sili i mudrosti i rodovima njihovim. Htjeli mi ili ne moramo razmišljati o budućnosti, a meni se čini da nama u ovom trenutku ili najkasnije sutra ujutro,treba netko tko će udariti šakom po stolu i reći neka bude mir.…
piše: Ivek Milčec
Ako nastavimo s ovakvim tempom, Hrvatska ima lijepe šanse da pretekne Švicarsku.U raspisivanju referenduma! Se razme.
U protekle tri, četiri godine održano ih je nekoliko, ali veliki zagovornici referenduma nisu potpuno zadovoljni jer žele da ih se godišnje održi bar po jedan, u svakome kvartalu. Onda bi zasigurno bili pri samome vrhu europske a možda i svjetske…
piše: Sandra Marelja Muić
Zadar/ Sivo i zgužvano jutro ponedjeljkom, a ni ja nisam ništa bolja. Virim može li se vani s kolicima, kolike su šanse da upadnemo u kišu. Mala Vlast već sama otvara vrata – potpuno je svejedno kakva je prognoza vani, ide se.
Ekspresna kupovina i skok do Zavoda za zapošljavanje po treći put, ovaj put dobivam i termin za savjetovanje, iako ne znam šta će mi i tko će koga po koji put savjetovati. Mlado stvorenje na šalteru zavoda trepće zbunjeno…
Hrvatsko narodno kazalište Subotica
Piše: Ivan Tumbas
Subotica/ U povjesti subotičke kazališne predstave na hrvatskom i latinskom jeziku održane su 1747. godine.
Prema istraživanja dr Alojza Ujesa i navodima Ivanke Rackov, predstave su se održavale u Gramatikalnoj školi. Na zahtjev gradskih pročelnika kazalište su oformili franjevci.
Kako je nastalo kazalište u Subotici? Daleke 1853 godine na Roginu baru nasuta je zemlja…
Na Ozlju gradu – I. dio
tekst i foto: Marijana Šundov
Ozalj, 16.ožujka 2015./Ovih dana, a „ nekako s proljeća“, kako zgodno kažu stihovi pjesme koju slušam sa radija, put me nanese uz modro-zelenu rijeku Kupu sve do Ozlja.
Iza krivine kada sam već prošla centar ljupkog gradića pružio se prizor kao iz bajke – tu je visoka stijena, a na njoj srednjovjekovni grad, u dubini lagano svjetluca pod zracima slabog sunca ljepotica Kupa.
Dovoljno je napisati – stari grad Ozalj. Gotovo mitsko mjesto.
Na desnoj strani ceste na strmoj vapnenačkoj hridi tvrđava je, i kule starog grada, a na lijevoj strani ceste na drugoj …
Natalija reda medalje! Ovaj puta srebro!Naše mažoretkinje iz Popovače su u Novskoj 28.02.2015. osvojile ll. mjesto u “Savez mažoretkinja i Pon-Pon timova Hrvatske” i time se kvalificirale za Češku ove godine, i Rovinj.
Među mažoretkinjama je, već par godina, i naša “zlatna” Natalija Balog iz Strušca.
Natalija ukupno ima pet medalja.
Kako smo mi udaljeni od Popovače 7 km, Nataliju treba dva i tri puta voziti na vježbe i tamo čekati. Za zaposlene roditelje je to veliko odricanje, pa se i njima treba zahvaliti. A i kostime, cipele i sve ostalo treba imati.
Zašto plaćamo svake godine skuplju električnu energiju
piše: Dražen Katić
Tema električne energije kao proizvoda je sama po sebi vrlo interesantna.
Električna energija je proizvod koji svi mi koristimo. Ako ne živite na pustom otoku i nemate vlastito solarno postrojenje svaki mjesec ćete struju kupovati i plaćati po tarifi koju odredi isporučioc.
Odlazak anesteziologa – ostanak “en estos” stanja?
piše: Dražen Radman
U posljednje vrijeme sve je veći broj odlazaka hrvatskih liječnika na rad u neku od zemalja EU-a.
Naime, u Njemačkoj, Švedskoj, Irskoj, Velikoj Britaniji, a i u drugim članicama Unije nedostaje internista, ginekologa, medicinskih sestara, a posebno anesteziologa. Razlog odlazaka naših vrhunskih liječnika, i to u prosječnoj dobi od oko 40 godina, sasvim je razumljiva: nedostatne plaće, iznimno naporan rad i obespravljenost struke u vlastitoj državi.…
Šaka suza, vrića smija …
Piše: Martina Budimir
Rođena sam 1975. Roko i Cicibela snimljeni 1978.
Diplomirala sam filozofiju. Roko i Cicibela svoju su filozofiju živjeli.
Roko i Cicibela stvarno su postojali, rođeni krajem 19., a umrli u prvoj polovici 20. stoljeća. Bili su utjelovljenje bijede i siromaštva prve polovice 20. stoljeća, mi smo svjedoci bijede i siromaštva prve polovice 21. stoljeća.…
piše: Ivona Sekulić
Danas ću rano početi s vinom, ne zamjerite mi. Neću otvarati ni vrata ni poštu. Danas bolujem.
Bolujem jer je mojoj najvećoj ljubavi i radosti, sutra rođendan, prvi na kojemu ja – kao tetka nisam.
Danas ću izvaditi sve foldere i file-ove koje držim zatvorene kao pandorine kutije u glavi i detaljno ih pregledati, plakati i smijati se, jer nas veže toliko trenutaka, rođendana i godina neopisivo lijepih, pa i tužnih – ali zajedno.
Nostalgija je to – neki bi rekli, ali ja mislim da mi se nekako skupilo sve.…