SVETA ANA

Iz naše arhive/ objavljeno 26.07.2015.

piše: Ruža Silađev
I’ sela u polje, na putu za Svetu Anu, priko Bivolča i Jugova Polja, na Resanović, pa sve do Tetmana, kad bi dude znale pripovidat …

Pripovidale bi od salaša, gazda, biroša i odadžija.  Salaša je bilo nuz drum, veliki i mali. Siromaški i bogati. Rusov salaš, dva Olcerova, Mrčkov, a posli Bročin ka’ su se Mrčkovi zaželjili sela. Dole nuz kanal čelo Maloga i Velikoga Šibovca, Košutov salaš, Makov, a posli Purišin ka’ jim je poginilo dvi divojke u partizana, pa su od zafalne države dobili švapcki salaš. Popin salaš,…

više

TRAŽEĆI SUNCE

Iz naše arhive/ objavljeno 22.06.2015

Ovo je priča o majci jednog našeg mladog, poginulog logoraša. Često se sjetim, pa zapitana kako živjeti život bez iskonskoga sunca, a umrijeti se ne može bez božje volje, napisah ove redove.

piše: Dragica Šimić
Govorila  je da ga noću sanja, ali nikad  mu ne vidi lice. I doziva ga imenom, ali on se ne okreće,  ili je ne čuje,  ili je krenuo nekim svojim putem, samo njemu znanim.

Uspije prepoznati njegovu visoku, mladićku siluetu, osjeti njegovu prisutnost, ali brzo odlazi baš kad pruži ruku da mu podraga kosu. Već je blizu njegovih crnih uvojaka,  on se brzo udaljava ranjavajući njenu dušu toliko da se odmah budi iz sna i grca u suzama sve dok se jutro lijeno…

više

VESELO VEČE I SMAK SVIJETA

Iz naše arhive/ objavljeno 28.07.2018.

Sjećanje na događaj od prije 54 godine

piše: Armin Pohara

Sretne dane moga djetinjstva prekinula su dva strašna događaja.

O prvom ću vam nešto reći ovom prilikom, a o drugom ćete čitati kad se priča raspriča pa on dođe na red.

Prvo je jedne po svemu obične julske ljetnje večeri, 25.7.1964. godine, na nekoliko sekundi svijet izgubio svoj uobičajeni ton.…

više

SVADBA

piše: Marija Juračić

Kažu mi zet i kći da su pozvani na svadbu s velikim brojem uzvanika. Dugogodišnja će se prijateljica uvrijediti ako ne budu nazočili njenom najvažnijem danu u životu.

„Velik je to dan“, govori moja kći,  “ulazak u bračnu luku… bira se haljina, buket,  frizura,  šminka, nešto staro, nešto novo, nešto plavo,   posuđeno…“ nabraja kao da je indoktrinirana onom strašnom TV emisijom o neukusnim, razmetljivim svadbama.…

više

PO JUTRU SE DAN POZNAJE

piše: Marica Žanetić Malenica

Prva sam u obitelji, s očeve i majčine strane, koja je pisanjem zarađivala za život. Kada sam odlučila napustiti struku za koju sam stekla diplomu i raditi novinarski posao prvi put sam se zapitala čije sam to gene iz obiteljskog bazena povukla, tko me je to blagosiljao spisateljskim darom. Kako ga kod roditelja nisam prepoznala, krenula sam dalje.

Sve je ukazivalo na majčinu velolučku lozu Dragojevića, jer sam ga, u rudimentarnim oblicima, srela kod majčine dvije sestre i brata.…

više

ĆAĆA

piše: Bosiljka Schedlich
foto: privatni album autorice

Godine 1973. u berlinskom Zemaljskom sudu položila sam zakletvu za sudsku tumačicu. Od tada sam studirala i prevodila – usmeno na sudu, na policiji i na kongresima, a kod kuće – službene i privatne dokumente, optužnice, presude, izvode iz matičnih knjiga, svjedodžbe.

Tako je bilo i 1981., kada mi je u posjet stigao otac, kojeg sam još uvijek zvala ćaća, kojeg sam nastavila zvati ćaća i kad me kao dijete sa sela doveo u grad.

Bilo mu je drago kad bi poneki od mojih mušterija prihvatio ponudu i sjeo k njemu za stol u kuhinji, na cigaretu i kavu. Zanimalo ga je odakle je, kada i zašto je došao, da li je sagradio kuću kod kuće i kada će se vratiti. Bilo je to kao u Kaštel Sućurcu, gdje je s penzionerima na klupi uz more razglabao pitanja života i politike.…

više

MJESEC NAD PODVINJEM

Iz naše arhive/ Divan Skitnje ...objavljeno 08.10.2012.

tekst: Željko Mužević

-Znaš li ti mladiću gdje mjesec najljepše sja, gdje ga vidiš u punoj njegovoj ljepoti?
…pita mene Tadija (Dragutin Tadijanović) dok smo davno, davno sjedili na stubama podvinjske osnovne škole (danas Dječji vrtić).

On, bard hrvatskog pjesništva i pisane riječi, ja seoski đilkoš koji se u njegovu društvu našao samo zbog toga što je on kod moje bake Lize i djeda Pave kao dječarac ostavljao kaljave čizme ili bakandže i navlačio čiste kako bi uredan stigao u Slavonski Brod u…

više

SREDNJI PRST

piše: Marija Juračić

Ovih se dana naša mala nacija uzbudila zbog jednog prsta. Onog srednjeg kojeg su mnoge žene pokazale jednom novokomponiranom političaru koji još ne zna dozirati svoju javnu riječ pa je naknadno mora objašnjavati, jer taj srednji prst, prema njegovom iskazu,  nije podignut samo protiv njega, već protiv svih koji dijele njegov svjetonazor.

Ne znam bi li se s tom tvrdnjom složili svi koji svoj svjetonazor nose u svojem ponašanju i ne posežu za njim prigodno, prema potrebi.…

više