piše: Viktorija Banić
Zagreb/ Ne znam kako je kod vas, ali kod nas je postalo opasno zalupiti vratima u stanu. Već je netko u „niskom startu“, siguran da je u pitanju još jedan potres. Najvažnije stvari (dokumenti, novci, lijekovi i sl.) su, nakon prva dva, danima stajale spremne pored ulaznih vrata, jer možda jedan od narednih potresa (a bilo ih je i ima ih) bude sa dovoljno „Richtera“ da ne završi sa samo razbijenim staklom i popucalim zidovima.
Tako da je kod nas doma sjajno, kako sada izgleda srce Zagreba… …
Sjedimo Anđelka i ja, za stolićem postavljenim na ulazu u osnovnu školu u mjestu kraj Trogira i potpisujemo se u bilježnice, blokiće, listove, komadiće nevješto iskidana papira… Okružene smo učenicima od prvog do četvrtog razreda kojima smo sat prije čitale svoje pjesme za djecu.