događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Juračić
Lažnjaci nisu nova društvena pojava. Spominju ih i stari grčki tekstovi, no tamo se više radi o lažljivcima nego o lažnjacima.
Sam Zeus je bio takva lažovčina da se, prema potrebi zavođenja, pretvarao u labuda, bika, zmiju…
Ali, ni on nije krivotvorio svoje zvanje. Nikada nije primjerice oteo Hefestu čekić i stao za njegov nakovanj. Znao je da za tu djelatnost nije kvalificiran. A nije bilo ni stručne službe koja bi mu…
piše: Marija Juračić
Danas za obiteljskim stolom bistrimo i unutarnju i vanjsku politiku. A što možemo kada živimo u eri globalizma!?
Zaključili smo da su za najnovije afere u Lijepoj Našoj krivi – Amerikanci.
Zbog toga što su nam učinili uslugu pa zabranili kupovinu onih letećih kanti koje se još koriste u vojne svrhe, pa ako se nešto izgubi u prijevodu, još će nas, kao potencijalne vlasnike, optužiti…
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moje sjećanje na minulo stoljeće”
Prihvatili smo ponudu.
U proljeće 1975. u Celprojekt je iz Frankfurta došao predstavnik firme KHD Pritchard, gospodin Jasony i ponudio nam da mi iz jugoslavenskih tvornica angažiramo grupu od 15 stručnjaka različitih profila za dovršenje puštanje u pogon tvornice celuloze u Bangladešu. Posao bi trajao godinu dana.
Na spisku koji nam je dao bilo je vidljivo da su im potrebni …
piše: Marija Juračić
Što se scena na našoj političkoj pozornici više zahuktava, postaje mi jasnije da sam promašila karijeru i da sam u svojoj kuhinji stekla sve potrebne kvalifikacije da se bavim unosnim političkim poslom.
Znam skuhati i zakuhati, zasoliti i zapapriti, pa se i naljutiti kada moje biračko tijelo, moji ukućani, kažu da je stvar koju sam skuhala neprobavljiva. Što bi oni uostalom htjeli? Tu su da kusaju, šute i financiraju.…
piše: Filip Ćorlukić…Iz knjige “Moje sjećanje na minulo stoljeće”
Prerana i bolna smrt
Moja mlađa sestra Gina (Anđelka) je nakon završetka učiteljske škole jedno vrijeme skupa s Tonćom radila u raznim seoskim školama. Zatim se udala za kolegu učitelja Iliju Mihajlovića i dok sam ja još radio u Maglaju, dobili su posao u obližnjoj Tujnici.
S mužem se dobro slagala, a kao učiteljica postala je vrlo popularna. Na žalost dobila je rak dojke, operirana je, ali bez …
Iz naše arhive/objavljeno 21.11.2012.
MEĐIMURSKA KULINARIKA: KALAPAJSANI KALAMPER I PREŽGANA JUHA
piše: Jasna Lovrec
Hrana nekog kraja ovisi o geografskim, biološkim, društvenim i kulturološkim utjecajima. Međimurska kulinarika prožeta je mnogim utjecajima, pa je teško reći što je to točno izvorno međimursko. Svakako da međimurski recepti imaju neke svoje posebnosti kojima se razlikuju od drugih krajeva. Ovdje donosim jednostavan siromaški recept, temeljen na namirnici krumpira. Međimurje inače duguje mnogo poljoprivrednoj kulturi krumpira, između ostalog duguje joj i identitet. Stanovništvo Donjeg Međimurja ponosi se na uzgoj krumpira, pa ih odmilja ljudi iz Gornjeg Međimurja i drugih krajeva zovu «čipseri». …
piše: Marija Juračić
Putovao neki dan moj zet s prijateljima u Trst kupiti cipele. Ignorira činjenicu da i u našim dućanima može naći lijepe, kvalitetne muške cipele.
Čuo je da neke strane firme u naše butige šalju robu u kojoj nema onih sastojaka koji daju dodatnu kvalitetu proizvodu, pa je umislio da su talijanske cipele u Italiji bolje od talijanskih cipela u Hrvatskoj.…
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Pripreme
Mi u odjelu za celulozu i papir imali smo puno posla. Osim Fužina i Plaškog pripremali smo se za projektiranje jedne tvornice papira u Međimurju, a ja sam povremeno odlazio u Sremsku Mitrovicu i Ivangrad.
Svi su novci stizali na zajednički račun Industroprojekta, ali zbog načina raspodjele na naš je interni račun knjižen samo dio onoga …
IZ NAŠE ARHIVE/ objavljeno 07. siječnja 2009. godine
tekst: Emil Cipar
Možda je naslov provokativan, ali provocirati mi stvarno nije nakana. Ja hoću samo olakšati donošenje odluka, hoću se osloboditi ustaljenih navika, hoću stvoriti novu bazu podataka, a sva iskustva potisnuti u stranu, jer ona mi ovdje nisu od velike pomoći. Hrvatska je druga zemlja, tu su drugi običaji, drugi ljudi, drugi zakoni… Moram početi od početka. Da bih si olakšao život odredio sam si nekoliko načela. Neka od njih:…
Moji portugalski dani – Dan peti
tekst i foto: Marica Žanetić Malenica
Budim se u jedno vedro i vjetrovito jutro. Pratitelj puta nudi nam dvije opcije: slobodan dan u Lisabonu ili izlet uz nadoplatu.
Ne znam zašto, ali uvijek sam za nadoplatu. Vadim eure i podilazim svojoj rastrošnoj znatiželji. Kao i mnogo puta prije, nisam zažalila.
Prvo odredište bila je Sintra (30 km od Lisabona), šarmantni gradić pod zaštitom UNESCO-a, koji je nekad bio poznato…