NOVA SURADNJA

Dijana Jelčić- Starčević, naša je nova suradnica u rubrici naslova “Umijeće vremena” zahvaljujući kontaktu i preporuci kolege i prijatelja Zvonimira Mitra, nekadašnjeg urednika portala Croatia.ch

Dijana Jelčić-Starčević je rođena 06.10. 1949 u Sarajevu. Studij  fizioterapije završila u Zagrebu 1974.

Diplomirala kineziterapiju u Zürich-u. U Švicarskoj radila od 1974. do umirovljenja 2012. godine. Uporedo pisala poeziju i stručne radove.

 „Osamnaest crvenih ruža“  Zagreb, 1986.
„Odakle dolazi ljepota“ Zagreb, 1987.
„Mostovi pod kojima se budim“ Zagreb, 2014.
„Nestvarno stvarni“ Zagreb, 2014.

više

TRI POSTI

Iz knjige ŠOKICA PRIPOVIDA

(starovircka pripovička)

piše: Ruža Silađev
drazenŽivili u duboke tavne šume dida i baka. Dida-Šumar i baka-Šumarka. Brez dice i  nikoga svojega. „Ni diteta ni grdeta.“

Tučvali se sami sa sobom kako su znali u svoje sirotinje. Kuća jim bila od prošća. Penđeri brez stakla. Pa ka’ je dida jedamput uvatijo u alov na poloju veliku ribu, razlagodijo je a no u njoje veliki mijur.

Oma baka rasparala mijur, rastegla ga na dvi prikrižite trske. Ka se osušijo lipo ga prikovala na penđer. Sad jim više nije duvo vitar …

više

TAKO MALO A TAKO PUNO

piše: Dragica Šimić
Bilo je prerano misliti o povratku, znao je,  ali svaka pora njegovog tijela žudjela je za tom riječju pa ju je puštao često da mu se ušulja u misli, da mu se širi umom podatna i slatkorječiva, obećavajuća  i utješna, da ga draška, navlači smješak u kutove usana i usrećuje.

A tek je došao, da ispuni snove, očekivanja, da u ovom novom svijetu stvori mjesto za sebe, Milu, za draga dječja lica što su mu  kao male anđeoske prilike što ih je vidio na zidovima crkve  sv. Mihovila često veselila dušu.…

više

ŠTO U SRCIMA NOSIMO

piše: Marija Kukić
IdemoSjedio je svakodnevno na napola porušenim kamenim stubama staroga dijela grada.

Ni ljetne zapare, ni sunce što nemilice prži, ni studen što se uvlači u kosti, ni ledena kiša, ni olujni vjetar… nisu ga mogli spriječiti da zauzme ‘svoje’ mjesto, tu na tim oronulim kamenim stubama koje su izgledom sličile njemu – starcu duge sijede brade, ispucanih ruku, izboranog lica, ali mladenačkog duha i zvonkoga glasa.…

više

NA STAROJ GRUDI

Nela Stipančić Radonić
crkva123S povojima oblaka na glavi
i začuđena pogleda
otvaraš krišom jedno oko na mjesečini
kad sve pozaspi, a Ti zuriš s nevjericom,
jer ne prepoznaješ više svijet oko sebe;
Nekamo su skrili od Tebe i jesen, i ljeta, i proljeća
te gladnu, bosu i samu na zimi Te ostavili,
okruženu pod injem smrznutim pogledima
da zaboraviš što lakše na sve što je bilo…

više

OD KAKO JE VIJEKA I SVIJETA

“Martinje” je proslavljeno i u Osijeku

piše: Slavko Žebić
DSC02020Osijek/ Jedanaesti studenoga nadnevak je spomendana sv. Martina, biskupa koji je dignut na čast sveca. Ali u našem puku slavi se i kao nadnevak krštenja mladoga vina. Legenda kaže da sv. Martin nije uživao u vinskoj kapljici, no ipak ga je puk vezao uz vino.

Uz vino vežu i sv. Vinka, koji također nije uživao u vinu, ali vjerojatno zbog imena, a…

više

PRIČA O MARICI

piše: Marija Kukić
anamarRaslo je mlado djevojče u seoskoj, pravoj šokačkoj obitelji. Bila je slaba, krhka, nerazvijena… Ručice joj bijahu nježne i nejake, kosa kovrčava, bujna  poput olistale krošnje u proljeće.

Napunila je šesnaest godina. I tada je odlučila sagraditi  s nekim svoje vlastito gnijezdo. Zagledao se u nju mladić, dvadesetak godina stariji od nje. Nemirnog duha, sit osamljeničkog života, pun životnog iskustva odlučio je zavesti Maricu, a kasnije, zbog njenog neiskustva i mladosti, pokoriti je i prilagoditi svojoj volji.…

više

GDJE JE MOJ ŽIVOT

Priče iz Dalmacije

piše: Dragica Šimić

ivaca s– Nisan sritna, rekla je.

– Nisam sretna zvuči puno blaže od  “nesretna sam”,  odgovorih ja.

Prošle smo kroz dvorište puno maslina, ljetna žega je bila na svom vrhuncu i ona je upravo ispratila svoje goste iz Australije, nekadašnje prijateljice koje svake godine dolaze godišnji odmor  provesti u domovini, na Jadranu. Susrela sam ih na dolasku,…

više

SISVETE

tekst: Ruža Silađev   …Iz knjige “Divani iz Sonte”

Beru se kukuruzi. Međ‘  kukuruzma bundive. Velike, male, turkinje i ‘ne crvene za marvu. Kad naidemo na male o’ma mislimo na našu dicu doma. Snotamo od koje će kako kandelo ispast za ‘voga našega maloga, jel za noga. A, kandelima  za Sisvete su se radovali ka’ su bili mali i naši dide i prandide.

Otkad znamo za se na Sisvete poslipodne, očevi, stari i dide imu „dužnost” pripolovit i izdubit male bundive, samo turkinje, što…

više

OD ŠTROSIKE DO KOPIKE

Iz naše arhive/ objavljeno 29.11.2012.

tekst i foto: Emil Cipar
U Osijeku je sve drukčije, a opet nekako sve isto kao u Brodu. Kada nosim fotoaparat sa sobom, otkrivam puno simpatičnih detalja na pročeljima kuća iz secesijskog doba. A takvih je u Osijeku da ti pamet stane.

Osječani su susretljivi i rado pomažu strancu, ali nisu na strance baš tako navikli. Svaki Osječanin je bio u nekom drugom gradu Hrvatske, ali građani drugih gradova rijetko su bili u Osijeku.…

više