događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Ruža Silađev
Zažuti kajsija, pa oblidi. Kiselo drvo ocrveni, a krezentini i zimcke ruže pune bubuljaka.
Stiže oktobar. Ka’ su naši stari učili Šokačku čitanku zvali su ga listopad. Ka’ se počelo učit prvo bukvar na ćirilice posto je oktobar, a di ko ga je zvo i oktomber.
Novo ruvo navuče oktomber! Žuto, crveno i kafano. I lipo ti bit u selu di si se rodijo. U buradima je vino za pit. Rampaš.…
piše: Dragica Šimić
Neminovno je, potpuno neizbježno, porediti prošlo i sadašnje, uzburkati sjećanja s vremena na vrijeme, posložiti ih u poglavlja pa ih onda pomiješati kao karte što ih sudbina, ta mudra krojačica vremena podijeli bez naše volje i znanja …a onda naiđe jesenji vjetar, zgrabi ih i raspe kao jesenje lišće po perivoju. Neke, one davno podijeljene, stare, nosim još u rukavu, kao podsjetnik, da se ne zaboravi, kako je to steći slobodu u vremenu i nevremenu, u ljubavi i mržnji, u tako kratkom postojanju ……
tekst i foto: Marija Kukić
Ne smeta mu ni suho, ali ni kamenito mjesto. Ne plaši ga ni nadmorska visina. Ime mu je plavi kotrljan. Cvjetovi su mu plavi, a listovi duguljasti, uski, s bodljikavim oštrim završetkom. Samonikla je, trajna zeljasta biljka. I kažu da je ljekovita.
I mrazovac je samonikla, zeljasta trajnica. Nalik je šafranu, cvate u proljeće, ali i u jesen. Smrtonosno je otrovna biljka.
piše: Marija Kukić
Ako se po jutru dan poznaje, po onome što smo toga jutra vidjele, očekivale smo lijep i sunčan dan. U ušima mi je odzvanjala melodija popijevke „Što je danas lijep i sunčan dan“. Zašto ga onda upropastiti dangubljenjem u Hercegovini kada je more nadohvat ruke i zove nas u svoje naručje?
Josipa je uspostavila vezu s Ratkom, sinom obitelji Borić. Nakon nekoliko telefonskih razgovora, odluka je pala:
„Idemo u Podgoru. Ima slobodnih soba.“…
Tekst i foto: Marija Kukić
Kutjevo/ Moja najmlađa kćerka Josipa konačno je nakon iscrpljujućeg i dugotrajnog rada dobila nekoliko dana godišnjeg odmora. Budući da godinama nije bila u rodnom zavičaju očevu, u kršnoj, ponosnoj i prkosnoj Hercegovini, silno je željela prošetati se stazama očevog djetinjstva.
Odluka je donijeta! Putuje se prema Hercegovini. Pravila sam joj društvo i „posudila“ svoj automobil jer je mlađi od njenog, već punoljetnog dizelaša.…
Pipici glavu kreće i na vrpicu meće
piše: Jadranka Haznadarević
Od onda do danas je prošlo pedesetak godina. Rođak je i danas živ. U staračkom je domu, skoro nepokretan. – Dobro je, ima se šta pojest i popit, a drugo mu ni ne treba, ubio ga, kaže, težak život, al’ i danas bi, napravio isto.
Pokojni otac se taman pripremio za potegnut iz flaše, kad se na vratima pojavio poštar Vaso.
piše: Nela Stipančić Radonić
Većina nas koji živimo u inozemstvu najradije putuje na godišnje odmore u pravcu domovine i tada se rado prepušta onim dugo planiranim i često još prije toga dugo sanjanim putovanjima.
Čak i onda, kada svi vremenski pokazatelji uporno govore da se klima promijenila i da putovanja “u srcu sezone” postaju iz godine u godinu sve napornija. Poput kakve naporne ekspedicije, i to samo za one najizdržljivije.
No, u pojedinim slučajevima, naprosto nema pomoći pa tako ni za supruga i mene. Unatoč ovim vremenskim promjenama uputismo se upravo ljetos prema nekim bližim, ali i daljim odredištima pa tako i na jedno putovanje kroz Bosnu i Hercegovinu.…
piše: Marija Kukić
Danima su u mislima odjekivala neka čudesna zvona. No, najglasnije je bilo ono koje je zvonilo pitanjem:
„Hoće li, neće li, hoće li, neće li …doći?“
Posljednjih dana živjela sam vrlo intenzivnim životom. Bile su tu pripreme za proslavu župskog blagdana Male Gospe, doček mojih najdražih; kćeri, unučadi, zetova, nekoliko drugih, meni izuzetno dragih osoba.…
Piše: Viktorija Banić
Na srednjovjekovnom sajmu na trgu, ugledah kraljicu sajma, barem meni – praćku! Da, baš onu drveni „Y“ sa komadom debele gume koja u starim filmovima uvijek visi djeci iz zadnjeg džepa. Ne sjećam se kad sam zadnji put ili u filmu istu napravu vidjela.
Prodaje se, hrpa ih, s natpisom „praćke“, moram biti iskrena pa reći da ispred njih nema gužve. Nije to ljudima opsjednuti štand sa lukovima i strijelama, zahvaljujući filmu „Igre gladi“ i još boljem mu nastavku, a i ono – luk i strijela, Robin Hood, Indijanci… Pa tko ti je poznat nosio praćke?…
Iz naše arhive ….objavljeno 17.03.2013.
Emil Cipar
Sibinjska škola je velika škola sa nekoliko područnih škola. U moje vrijeme nastava se održavala u nekoliko zgrada u centru sela. Zbornica i pet učionica bile su smještene u Domu kulture, poznatijem kao Sokolski dom, dvije učionice u zgradi pored nje, a jedna učionica bila je smještena u zgradi mjesnog ureda u parku.
Prostora je bilo malo premalo, a nastava se morala održavati. Nije bilo ni stručnih nastavnika. Većina ih je bila završila tek učiteljsku školu, ili čak ni nju.…