događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
tekst: Marija Kukić
Proslavili smo blagdan Nevine dječice. To je dan sjećanja na nevinu djecu koja su svojim tek započetim životima obilježila Kristov dolazak na zemlju.
Herod od straha da bi mogao izgubiti svoju zemaljsku moć i vlast i da više neće biti kralj, jer se rodio Onaj koji će kraljevati svijetom, učinio je nepojmljivo zlodjelo.
Herod, židovski kralj, u strahu da bi ga novorođeni Kralj mogao…
piše: Filip Ćorlukić ….Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Ja se ni ovoga ne sjećam pa sam i ovdje uvrstio ono što je o tomu napisao moj brat.
Božićno drvo hrastovo
Naša se obitelj vratila s Križnog puta, otac, majka i petoro djece. Vratili smo se na rodnu zemlju, od koje se te jeseni kakve ljetine nije moglo očekivati, jer zbog rata, nismo stigli zasijati. …
piše: Viktorija Banić
Ništa osim šume. Zelenih, gustih krošnji, pitomog mirisa omalenih proplanaka i teškog uzdaha umorne zemlje koju čuje samo onaj tko s nje potječe. Samo to. Vinku je bilo dovoljno, uz čudan osjećaj topline koja nekud odlazi odnoseći potmulu bol iz polomljenih kostiju. Zadnji put.
A nije uvijek bilo ovako. Bio je i on jednom mlad, puno mlađi od sadašnjih domalo sedamdeset. Sedamdeset… Kako to sada beskonačno zvuči.…
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Ujaci su nas primili lijepo i široka srca. Nakon što smo se nekako rasporedili po kućama i udžerama, a budući da je bio školski raspust i ja sam se uključio u seoske poslove domaćinstva, kojih u to vrijeme baš i nije bilo mnogo.
Sjećam se samo jednog posebnog događaja koji se u to vrijeme dogodio, a koji je vrijedno spomenuti.
piše: Marija Kukić
Oduvijek sam voljela bajke. Možda zato što u njima uglavnom pobjeđuju pravda, istina, dobrota, ljubav. I djevojčica Ida lik je iz jedne priče H. Ch. Andersena. Ida i njeno cvijeće! Volim i cvijeće, a Ida je ime koje mi se urezalo u sjećanje upravo čitajući Andersena.
Nisam znala da će ime IDA biti i dio moje obitelji.
Vrijeme došašća i sjećanje na divne trenutke… uzvišene… tada napisah… hvala vam dragi prijatelju Roko Dobra… nema ga više među nama… ostala je uspomena na čovjeka, pjesnika… ostali su njegovi soneti i neizbrisiva slika njegova lika… bio je i ostao pjesnik vječnosti..Dijana Jelčić-Starčević po zanimanju je terapeutkinja, a po vokaciji – pjesnikinja, koja je, uz svoj nadahnuti pjesnički prvijenac „Odakle dolazi ljepota“, s popratnim tekstom hrvatskog velikana poetske riječi Jure Kaštelana, nedavno objavila i svoju drugu čudesno lijepu lirsko-poetsku zbirku-sagu s naslovom „Mostovi pod kojima se budim“.
piše: Marija Juračić
Počela me zabrinjavati moja obitelj. Umjesto da se, kao većina poštenih građana Lijepe Naše, čvrsto politički odredimo, mi smo odabrali biti blaga opozicija. Uvijek i prema svakoj vlasti.
Nikako ne možemo shvatiti tko su zapravo Lijevi, a tko Desni.
Jasan nam je samo povijesni kriterij njihove podjele, a sve ostalo strpasmo u jedan lonac -papazjaniju. Rekao bi moj susjed Istrijan: “Sve vam je to ista pašta.“…
piše: Filip Ćorlukić... Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Sretan prelazak preko Save. Noćas u Andrijevcima, posljednjem našem bivaku u ‘priko Save’, u nečijem košu za kukuruz svi smo slabo spavali. Prvo me probudilo kašljucanje, tamo u mraku. Podalje od koša. Kod drugog buđenja čujem šaputanje tate i Girardija. Treće je buđenje bilo konačno. U cik zore, kroz razmake letava vidim tri sjene. Priključio im se i Teški. Govore poluglasno, čini mi se namjerno.
– Čitavu sam noć premišljao što bi bilo najbolje. S one strane Save čekaju nas, sigurno! – uzrujano će tata. Što rekoše ona dvojica, nisam čuo.
Brod je kritična točka povratka, najkritičnija. Treba prijeći široku rijeku! Mosta nema. Ne možemo izbjeći kontrolu. Nikako… Prestrašenost mi se uvukla u tijelo i dušu. Razdanilo. Došlo vrijeme za konačan dogovor……