događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
tekst i foto: Marija Kukić
Ti tamni oblaci što lebde iznad glave slični su čovjekovom životu. U jednom času sve je tmurno, tužno, tamno … bez imalo svjetlosti i vedrine.
A potom proviri sunce koje igra skrivalicu s oblacima.
Ne, sunce nije nestalo! Ono se samo malo odmorilo i opustilo. Pojavit će se svakoga časa, osvijetliti oblake, nebo … i sve pod svodom nebeskim.…
Piše: Viktorija Banić
Početak svakog radnog dana provedem „uživajući“ u komforu i pouzdanosti javnog prijevoza. Čudesna je to privilegija koje se nikad ne bih odrekla. Ni za što na svijetu!
U rano jutro izjurim iz stana izguravši najprije polupočešljane i najčešće već ozbiljno posvađane juniore. I prije nego što utonem u rijeku ZET-ovih podanika, još u trenutku okretanja ključa u ulaznim vratima i cjelodnevnog napuštanja svog udobnog mikrokozmosa, marljivo stavljam vanjski svijet na opciju „bez zvuka“.…
tekst i foto: Marija Kukić
Kutjevo/ Dvije ulice. U jednoj ulici kuće samo na lijevoj, u drugoj samo na desnoj strani. Svaka ulica nosi svoj naziv. Iako se susjedi mogu vidjeti, čuti, nadvikivati, ipak nije jednostavno doći jedan drugome.
Zašto je to tako?
Zato što ulice razdvaja potok koji izvire na južnim padinama Krndije, na gori bogatoj čistim, bistrim izvorima.…
piše: Marija Kukić
Nekada, u prošlom stoljeću putovali su ljudi na vrlo različite načine. Na kraćim relacijama putovalo se ‘cipelcugom’, dakle pješačilo se. Najkorištenije prometalo bio je bicikl. Njime se odlazilo na posao, vozilo do prve željezničke postaje na vlak, odlazilo na sajmove, u trgovinu u drugo mjesto jer u selu nije bilo dućana. Vozilo se njime i u posjet rodbini i prijateljima, na svadbu, pogrebe, kirvaje…
Piše: Marija Kukić
Volio je mnogo toga. Posao kojeg je obavljao radio je s puno žara i entuzijazma. Slobodno vrijeme upotpunjavao je različitim aktivnostima. Jedna takva aktivnost bio je odlazak mladoj neudanoj ženi s kojom je čak dobio i sina, iako je kod kuće imao ženu i djecu.
Odlično je pjevao i plesao pa je bio uključen u folklornu skupinu svoga sela.…
piše: Nela Stipančić Radonić
Čini se da je od svijeta ostala samo bačva puna baruta, koji nas opkoljava i zabija se, ako ne baš u glavu, onda sigurno u leđa, bilo da smo budni, spavamo ili se nečim bavimo, pa čak i kada na trenutak pomislimo kako smo sretni i uživamo u prirodi.
Za divno čudo, prirodi još uvijek nekako ide; jest da joj nije lako s nama, ali trpi, stenje i podnosi nekako sve nedaće. Za razliku od ljudi.…
Piše: Ruža Silađev
U korizmu pristaju sva prela. Više se ne ide jako u društvo, samo ‘noliko koliko se mora. Većinom se doma sidi za stativama i tka. Tkaju se ćilimi, ponjavke, guberi, guberci, bube, bubice, ponjave…Tka se od čistoga, od sukanoga i prisukivanoga. Radili su se i drugi ručni radovi ko i uvik, a najviše se u korizmu tkalo. Potijano. Više nema cirikanja i ludovanja.…
