događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Kukić
Gledajući lovce kako odlaze u lov pitala sam se:
„Pa, kako oni mogu ubijati nedužne životinje. Kažem: nedužne, jer nisu one krive što ih vodi instinkt, a ne razum.“
A da bi održali ravnotežu u prirodi, lovci su osobe koje se pridržavaju etičkih načela kojim ih je poučio sveti Hubert.
piše: Nela Stipančić Radonić
Nije nikakvo čudo da čovjek s ovim kraćim i hladnijim jesenjim danima počinje lagano i sjetno sve više pogledati u pravcu žutih listova na zemlji i ogoljenih i napuštenih grana na drveću pa kao da se i sam opipava sve češće po svome tijelu i glavi dopuštajući tako jeseni da otpleše do kraja svoj otužni ples pred njegovim kućnim pragom.
Kako li se samo iz godine u godinu ponavlja? obro, nekad je više, a nekad manje zaogrnuta suncem, ali sve u svemu, čim zagazi u…
Sjećanje: mjesec je dana od odlaska našeg kolege i prijatelja, Željka Muževića.
Iz naše arhive ...objavljeno 25.07.2011
Nek se pamti i spominje …
piše: Željko Mužević
VELIKA KOPANICA – Ako nije najstariji živući građanin Hrvatske, Andrija Prlić je sa 103 godine i 3 mjeseca najstariji stanovnik Brodsko-posavske županije. U dokumentima piše kako je rođen 11. studenoga 1907. ali…
-E, tko će ga znat. Nekada se kod nas u Sovićima, u Hercegovini, nije trčalo odmah upisivat dite već se čekalo kako bi se vidilo ‘oće li preživit. A miseci i godine života urezivale su su se na grede. Tako i moji, a dal’ imam misec il godinu više – ne može sada nitko…
piše: Dragica Šimić
-Posjetit ću je uskoro, rekla sam jednoga dana kad me slučajni prolaznik upitao o njenoj divoti, čudeći se iz daljine: Kako starost može biti tako lijepa?
Čula sam priče o njoj, svi govore kako je tajanstvena i nijema i kako u svojoj okamenjenosti ne daje odgovore na pitanja. Samo šuti ostavljena na vrhu brda, danju okrunjena oblacima, noću zvijezdama i mjesecom što joj katkad okrzne skute.…
HRSKAVA PRIČA
piše: Viktorija Banić
Crni, bijeli, pa i polubijeli, okrugli i duguljasti, samo svježi ili i vrući, pa onaj „od jučer“, s raznim sjemenkama, inačice od krumpira i čega sve ne – kruh naš svagdašnji.
U današnjem svijetu i načinu života čak pomalo i prestaje biti „svagdašnji“, neka nova pravila u ishrani …
Kad bolje razmislim, toliko sjećanja je povezano s kruhom ……
piše: Marija Kukić
Ovo je jedna priča iz svakodnevnog života jedne gastarbajterske obitelji. Životna. Istinita. Ljudi i događaji su stvarni, samo su imena izmišljena.
Dakle, njegov, Markov brak nije uspio. Žena ga je napustila i ostavila Marka s malenim nejakim dječačićem. Nazovimo ga Petar.
piše: Dragica Šimić
-Noć je tiha i mračna Laura, ljetna i gusta, plašljiva. Bokori tuguju jer znaju da kasno je i skoro je kraj.
-Kraj…kraj čega?
-Jeli se u bršljan i ocvale puzavice ugnijezdio san o životu, jesu li se pomiješala poglavlja, jesu li se zagubila vremena pa te sada prate smušena i daleka sa svim onim slikama koje više ne želiš na stranicama svoje knjige?
Je li okrutno prognati sjećanja, Laura? Igraš li se Boga noćas u …
piše: Marija Kukić
Jesenska hladna kiša pljuštala je iz natmurenog neba. Sunca nigdje na vidiku. Lišće najslikovitijih boja, veličina, oblika leprša zrakom i lijepi se na pokislu, blatnjavu podlogu. Listovi kestena, lipe, platane … igraju se hvatalice u letu prema tlu. Samo da nije toliko hladno!
Usprkos nepovoljnim vremenskom prilikama, oblacima, kiši, hladnoći …moje srce je ispunjeno toplinom. Grije ga sunce prijateljstva, ljubavi i iščekivanja susreta s njima. S Dubravkom i njenim suprugom Milivojem.…