IŠLA BIH DOMA

ISELJENIČKE PRIČE
piše: Sonja Breljak

Kad sam bila dijete, nisam baš, pravo rečeno, previše znala o pojmu „Gastarbajter“. Sjećam se da je jedna Dajana, djevojčica iz mojeg razreda u osnovnoj školi, imala oca koji je radio negdje u Austriji. Bila je uvijek fino odjevena, imala lijepe olovke i bojice. Čak u to doba i olovku što briše tintu naliv-pera! Kako smo mi druga djeca zavidno gledala te lijepe školske  sitnice.
I jedan  dalji rođak, što bi ponekad navratio do roditelja u naš grad, radio je u Njemačkoj. Nosio je šešir na glavi i kariranu…

više

AMPUTACIJA

ZAROBLJEN U LUDILU
piše: Miroslav Sebastijanović

Moji živci su veoma slabi. Kosu ne čupam. Znaš, oni nekada meni idu na jetru. Govore mi stvari koje meni ne pašu.
Poludim.
Budem miran.
Ponekad sam stari konj koji je mister bič. Pa budem zao. Misliš da je to loše?…

više

MIENJAM STRANKU

ČUKINE  PRIČE
piše: Jacky alias Čuko

 Slavonski Brod/ Evo mene opet. Odlučio sam  ući u politiku, ali ne u onu sitnu, lokalnu, nego u onu pravu gdje se okreću milijuni. Odabrao sam i stranku, ali neću ju još navoditi, jer službena izborna kampanja nije još počela. Svaki glas je važan, pa sam odlučio već sada nametati svoj program.
A moj program ti je jako jednostavan …ako glasuješ za mene, meni će biti dobro, a tebi kako bude. Za razliku od drugih ja ti obećavam ono što ću sigurno i ispuniti.…

više

ZABORAVILA SAM PITATI

ISELJENIČKE PRIČE
piše: Sonja Breljak

Odavno nisam čula zanimljivije predstavljanje knjige no što to bijaše  ono Gojka Borića. Knjiga se zove  Hrvat izvan domovine. I tek trebam da zaronim u njene stranice. I dok sam slušala autentično, duhovito i vispreno, ne čitanje niti predavanje, nego pripovijedanje proživljenoga i viđenoga od  strane autora, podsjetila me ova knjiga na jednu drugu  koja je obilježila moje djetinjstvo.
A njen sadržaj mi je tek kasnije pokazao da je teško obilježavala i život mojeg oca i tko zna koliko drugih Hrvata kako u domovini tako i izvan nje.…

više

ZOVEM SE IDIOT

ZAROBLJEN U LUDILU
piše: Miroslav Sebastijanović

Znaš, nekada tako znam ići gradom, negdje.  Ma jebe se tebi gdje ja idem. Gledam razne njuške po gradu. S jednom rukom u džepu, ključevima u ruci s vezicom. Vezice volim. Na  mojima  piše:  «Animal rights». Da, ja sam onaj frik koji se bori za one koji nemaju glasa. Pa što ima veze što se ubije 50 milijardi životinja godišnje radi hrane. A onda sva ta hrana ide u tov životinja zbog kojih će vama puknuti žilica u mozgu i bit ćete biljka. Filadendron. Umjesto da tu hranu damo ljudima u Africi, mi tovimo životinje. A u Africi djeca stružu kreč. Imaju oni kreč? Da imaju kreč onda bi…

više

PRIČA O IVANU

ISELJENIČKA PRIČA
piše: Sonja Breljak

Utorak prošloga tjedna. Dan običan. A događaj poseban. O njemu su na posredan način izvijestile i stranice naše Slobodne. Za tu zadaću ne trebaše mene kao izvjestitelja. Sami čitatelji ispisaše rečenice, zabilježiše glavne aktere, poslaše fotografiju. Na desetine malih izvješća kratka i  iskrena sadržaja pojavi se tom prigodom.
Na strani obilježenoj naslovom Osmrtnice. Tamo bi zapisano da je u subotnje popodne, upravo na dan blagdana svetog Ante, u Berlinu preminuo Ivan Omrčen. A u utorak je ispraćen put Domovine. Posljednjeg njegova…

više

MALI, OBILJEŽENI LJUDI

ISELJENIČKE PRIČE
piše: Sonja Breljak

Odem ovih dana na prve roditeljske sastanke u ovoj školskoj godini. Svi su ovdje skoro u isto vrijeme. I traju!
Tamo negdje prije nekih 15-16 godina, na prvi takav roditeljski susret,  ode ponajprije jedanput moj suprug. Pa nakon što taj povijesni sastanak roditelja ondašnjih prvašića potraja više od tri sata, izjavi:- Bilo je to prvi i zadnji puta!
I tako i bi. Od tada ih iz godine u godinu, ja redovito pohodim.…

više

BIJELA SMRT

UMJESTO UVODA
Bogatiji smo za jednog novog autora. Htio sam ga na ovome mjestu predstaviti. Zamolih ga za nekoliko podataka o sebi. Međutim …ono što je Miroslav napisao o sebi daleko je bolje od onoga što bih ja uspio sročiti. Subjektivnost autora uvoda jednostavno se ne može izbjeći. Zbog toga ostavljam njegov tekst u cijelosti. Prosudite sami!
Emil Cipar

 

Ja sam Miroslav.
Ne sviram, ne pjevam, ne gledam televiziju. Dobro, lažem. Nekada gledam. Pišem. To volim. I dobro mi ide. Za vas ne znam. Ali čitatelji kao čitatelji, uvijek bi nešto deseto. Ja vam to i dajem. To deseto.
Zbog toga sam ja tu. Da vam da vam ono što želite, što trebate.
Baciti ću mrvicu, a vi vičite: “Piju piju“.
U svoje slobodno vrijeme družimo se ja i moj mačak Gan, ja i moji

više

ČIKA MATIN FIŠ

Ova priča objavljena je prvi puta 24. srppnja 2010.

BRODSKE PRIČE
piše: Emil Cipar

Staro kupalište u Brodu

Slavonski Brod/ Ljeti je nemoguće prošetati Slavonijom, a da negdje ne naletiš na popularni slavonski fiš. Malo čudan naziv, ali ako malo poznaješ povijest, niti nije tako čudan. Utjecaji raznih kultura na život u Slavoniji vidljivi su na svakom koraku. Tako je i u kulinarstvu, ali ne bih se upuštao u bogastvo slavonske kuhinje, nego ću ti pokušati danas približiti samo fiš.…

više

ČIKA MIRKO FOR EVER

ČUKINE PRIČE
piše: Jacky alias Čuko

Slavonski Brod/Halo svima zajedno. Znači pročitali ste moj prvi intervju u sbonline. To mi znači puno, jer kada sam priopćio gazdi da ću otvoriti svoj blog, on je skoro pao sa stolice. Kao …nije to za pse. To pišu samo oni koji znaju dobro pisati, koji imaju što reći kao Žarko Puhovski i don Kaćunko. Ma ko je to vidio da psi pišu po blogovima i još u Slavonskom Brodu, gdje čak i napredna omladina svoje novine uklesava u kamen. Kao …u Brodu je zabranjeno biti moderan, a ako je to još pas onda je to katastrofa.…

više