događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Nela Stipančić Radonić
Na portalu iz Berlina priču pod rubrikom – Gdje si komšija, stišćem i ispada mi pred oči – Moj svijet u malom i Australija. Malo se zatresoh, uh, to je stvarno daleko, rekoh pa krenuh na daleko putovanje.
Sve mi nekako drago kako smo mi ipak tu, blizu kuće, samo šest, sedam sati, ovisi kakve smo sreće na putu, a obično budu zastoji i gužve, jer Nijemci uvijek i svuda putuju, uglavnom iz zabave, a ne nostalgije, kao mi, pa se ugodno namještam i…
piše: Ruža Silađev
Čujem je.
Mete sokak. Metlom od metlinja. Struže po patosu izlizanom, dotrajalom metlom. Još prvač je rekla ocu da je metla dotrajala i da bi tribalo novo metlinje ’no što je jesenas isikla, a visi lipo obisito u šupe tamo di su motike, samo triba svezat i napravit novu metlu.
Nova suradnja: Ruža Silađev
Ja sam iz Sonte (90% stanovništva Hrvata- Šokaca), Bačka, Vojvodina, Srbija. Rođena sam u Sonti, 1949.godine, radila također u Sonti kao farmaceutski tehničar (srednja medicinska škola). Počela sam pisati 2005.
Moje pisanje su zapazili u NIU HRVATSKA RIJEČ, književnik Milovan Miković i tadašnji urednik Zvonimir Prušić. Nakon toga 2007. su mi objavili prvu knjigu Divani iz Sonte, a 2011. drugu Šokica pripovida.
Od tada sam nastavila pisati te za sada imam neobjavljene (zbog …
piše: Marija Kukić
Svijet se mijenja. I ljudi se mijenjaju. Mijenjaju se i ljudske navike. I stil i način razmišljanja. Mijenjaju se i shvaćanja o kvaliteti života.
U doba mojega djetinjstva život je bio bitno drugačiji. Čovjek je bio zadovoljan malim. Važno mu je bilo ne biti gladan, gol i bos, biti zdrav, imati kakav takav krov nad glavom. Vodovod, struja, asfalt, telefon, televizor …to je čovjeku bila nepoznanica.
Da bi preživio, snalazio se na vrlo različite načine. Jedan od njih…
Nela Stipančić Radonić
A.G.Matošu
Sjediš još uvijek na toj klupi i promatraš
dulje od jednog stoljeća od svog povratka iz
daljine –
ti nas, a mi tebe. Velike tišine nas dijele.
Baš kao snježna prostranstva Sibira između
Rusije i Kine.
Pitam se, hoćemo li prije mi ili
ti progovoriti, jer nas ima više
od Kineza kada se kritike dijele.…
Piše: Nela Stipančić Radonić
Pitaš me tako obično pitanje seko, tko sam, otkud ja ovdje u ovoj noći dok su svi pozaspali, samo nas dvije na mjesečini, igramo se poput dva labuda, svaka u svom jezeru dubokom i dalekom.
Uzdišem, jer me iznenadi tvoj glas u mukloj noći. Navikla sam na ribe i ptice, na vjetrove i na zime, na tišine i šaptaje, zavidne poglede s obale i glasove prirode, ali na riječi, tople, ljudske, prave…još nisam.
piše: Sonja Breljak
Kako nastane, razvije se i postane jedna plodna, dugogodišnja suradnja na Hrvatskom glasu Berlin? Ova o kojoj ću napisati redak-dva, sasvim izgledno, ima sve preduvjete da takva i bude.
Pa evo, kako to primjerice, započne.
U poštanskom sandučiću Hrvatskog glasa Berlin osvanula je poruka koju nam je iz Münchena poslala Nela Stipančić Radonić:…
tekst i foto: Marija Kukić
„Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada,“ reče stara mudra narodna izreka. I to je u potpunosti točno, osobito kada je riječ o prevrtljivici o kojoj želim pisati. Ma koliko god se mnogi ne slagali s tim!
Dan je prekrasan, sunčan. Ujutro, Sunce nas pozdravlja s istoka, a navečer, umorno od cjelodnevnog putovanja, odlazi nečujno na zapad, na zasluženi počinak.