JA NISAM BOSANAC

Iz naše arhive ….objavljeno  17.03.2013.

Emil Cipar
Sibinjska škola je velika škola sa nekoliko područnih škola. U moje vrijeme nastava se održavala u nekoliko zgrada u centru sela. Zbornica i pet učionica bile su smještene u Domu kulture, poznatijem kao Sokolski dom, dvije učionice u zgradi pored nje, a jedna učionica bila je smještena u zgradi mjesnog ureda u parku.

Prostora je bilo malo premalo, a nastava se morala održavati. Nije bilo ni stručnih nastavnika. Većina ih je bila završila tek učiteljsku školu, ili čak ni nju.…

više

OLIMPIJADA STARIH SPORTOVA

Usred ravne Slavonije, olimpijski stijeg se vije!

tekst i foto: Slavko Žebić
ZEBICBrođanci/ Stihovi su to pjesme „Geslo Olimpijade“ u Brođancima, nevelikom ali lijepom selu pokraj Bizovca, nedaleko Osijeka, koju je 1976. godine skladao prof. Hugo Borenić a prvi puta ju je ispjevao u Brođancima oktet HNK-a iz Osijeka, koncem kolovoza te iste godine.

Dok pišem ovaj tekst, nedjelja je, 30. kolovoza 2015., zvuci ove pjesme čitavoga prijepodneva odzvanjaju pitomim…

više

NJEGOVATELJSKE MUKE

Piše: Jadranka Haznadarević
Ne mogu ja skraćeno, ni pisat ni pričat. I eto mi moja opširnost.

Napišem malo o vremenu i o vožnji vlakom, o krajolicima i neobranom kukuruzu a već prosinac itd, i pošaljem.

Otkud znam da sam već potrošila dvadeset kn, a poslala tek nekoliko poruka. Kada sam stigla na željenu adresu, pozvonim na vrata otvori mi Zorica, bakina šogorica. Sva jadna ispripadana kao da joj je u kuću ušao bombaš samoubojica, drži prst na ustima i tiho govori ……

više

LUDA ZEMJA SA JOŠ LUĐIN JUDIMAN

piše: Jadran Šantić Šangarelo
Nisan dugo ništa nota na ovon  mojon makinjeti a skupilo se bome tega krcato za notavanje.

Evo ni me baš drago i ne sladi me puno ča moran u štartu počet sa šjor Vladon Šekson. Kaki je on veliki pravni um more me i tužit ako ča o njemu notan a on pomisli da to ni tako i zato moran stat atento dok o njemu stavjan misli na kartu.

Ni me kjaro jeli izlapija joli jopet muti vode oko sebe samo da bi…

više

PUT U NEPOZNATO

Inspirirana zadnjim događajima izazvanim izbjegličkom krizom,
masovnim smrtima nesretnih ljudi, patnjama djece rastavljene od roditelja želim samo reći koliko suosjećam i kako ne možemo biti do kraja sretni u našim životima kad pokraj nas prolaze toliki nesretni ljudi. A nije bilo tako davno kada smo i sami proživljavali isto …

piše: Dragica Šimić
Iza svakog ugla čeka kosac. Crna mu halja prekrila skelet a iz praznih očnih duplji noć tamna vreba. Možda je to samo zvuk sjeverca što se kroz rastrošne, uske pukotine vremena provlači,  možda je to samo iznemogli pijuk noćne ptice koji  moli da ne izazivam sudbinu koja je i sama od sebe dovoljno okrutna.

Nemoć lomi tanke ruke na kojima nosim dječje živote kao male nježne,  zlatne privjeske sa srcima ovješene o mršavim zglobovima. Sabija vrijeme sve teške emocije duša … odlutalih,…

više

O BEOGRADSKOM MORU I JOŠ KOJEČEMU

Tekst i foto: Marija Kukić

Na rijeci Savi, u neposrednoj blizini ušća Save u Dunav smjestila se Ada Ciganlija. Riječni otok na Savi umjetnim je putem pregrađen u poluotok, ali naziv Ada ostao je sve do današnjih dana.
Odakle naziv Ciganlija? Nema nikakve veze s Ciganima kako to sam naziv sugerira. Neki kroničari naziv ovog otoka pronalaze u složenici keltskih riječi singa (otok) i lia (podvodno zemljište). Tako se došlo do riječi SINGALIA od koje je kasnije nastala izvedenica Ciganlija.

Pri izlasku iz gradskog autobusa, a na samom ulasku na Adu, pogled i pozornost plijeni kolekcija kamenih skulptura. Zove se „Kameni grad“, a djelo je kipara Ratka
Vulanovića.…

više

GASTARBAJTERI UVIJEK I ODUVIJEK

Piše: Viktorija Banić

Sunce žari visoko na nebu, cvrčci mole za predah. Domaći se zavukli duboko u hlad, pušu, mašu i uzdišu kako baš nikad nije bilo ovako vruće. Ljeto. Prilika za susrete, druženje i posjete. Prilika da se ode, kao u utočište, u malena mjesta i krajeve koje smo davno napustili.

Čovjek se ovdje opet osjeti potpun i zadovoljan, a dan postane beskrajno dug. Poznanici me zovu po imenu, pozdravljaju, pričaju o svemu i svačemu, a ja se nakon rastanka s njima često još dugo pitam tko je to zapravo bio i iz koje „priče“ ga uopće znam.…

više

SVAGDJE NAS/IH IMA

Moje putovanje-1.dio

Piše: Marija Kukić

marija12345Ovoga ljeta nastavila sam svoje ‘ hodočašće’ koje sam započela prošle godine i o kojemu sam pisala u kolovozu protekle godine. Ovoga puta ‘proširila’ sam svoje putovanje i, osim glavnoga grada Srbije, upoznah i neka druga mjesta.…

više

MAKOVINA

Iz knjige Šokica pripovida

piše: Ruža Silađev

 

Ni nimalo zazirala snaš Teza svake subote it u pateku kupit bilila. Bilila se u licu, laloke crvenila i merisala. Kad dojde nedilja, jel kaki god svetačić uredi se. Na glavu delincku, svitlu, križanu maranku poveže. Izmeđ livoga slipoga oka i maranke u uvo zatakne, jel malo muškadla i sitna cvita, jel ružicu. Uredi se pa sve ševeri kro’selo. Bila je velika iroškinja. Irošila se tako sve dok se nije njezin Bona obolijo.

Rodila malo, a to malo samo dreči i dreči. Dan noć. Nije to njoje bilo prvo, pa da ne zna z ditetom.…

više

KUĆICA U CVIJEĆU

Tekst i foto: Marija Kukić 

Ponedjeljak je, ujutro. Pao je dogovor:

„Danas ćemo ići u Kuću cvijeća.“

Nisam tamo bila još od vremena kada je odlazak u Kuću cvijeća bio pravi hit. Nakon nekoliko promašenih trolejbusnih postaja konačno smo stigle. Ali, gle čuda! Ponedjeljkom su vrata ovog zdanja zatvorena. Čiste, uređuju, pripremaju za nove posjetitelje.…

više