događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Iz knjige Šokica pripovida
piše: Ruža Silađev
Ni nimalo zazirala snaš Teza svake subote it u pateku kupit bilila. Bilila se u licu, laloke crvenila i merisala. Kad dojde nedilja, jel kaki god svetačić uredi se. Na glavu delincku, svitlu, križanu maranku poveže. Izmeđ livoga slipoga oka i maranke u uvo zatakne, jel malo muškadla i sitna cvita, jel ružicu. Uredi se pa sve ševeri kro’selo. Bila je velika iroškinja. Irošila se tako sve dok se nije njezin Bona obolijo.
Rodila malo, a to malo samo dreči i dreči. Dan noć. Nije to njoje bilo prvo, pa da ne zna z ditetom.…
Tekst i foto: Marija Kukić
Ponedjeljak je, ujutro. Pao je dogovor:
„Danas ćemo ići u Kuću cvijeća.“
Nisam tamo bila još od vremena kada je odlazak u Kuću cvijeća bio pravi hit. Nakon nekoliko promašenih trolejbusnih postaja konačno smo stigle. Ali, gle čuda! Ponedjeljkom su vrata ovog zdanja zatvorena. Čiste, uređuju, pripremaju za nove posjetitelje.…
piše: Marija Kukić
O njima se mnogo sluša, piše, govori. Potresne slike i priče nude nam mediji. Dolaze iz svih krajeva: Sirije, Iraka, Afganistana … U potrazi za plemenitijim, ljudskijim životom ili u bitci za očuvanje vlastitoga života.
Putujući tjednima i mjesecima u neizvjesnost, u nepoznato prelazili su tisuće i tisuće kilometara na sve moguće i nemoguće načine nadajući se da će pronaći neko mirno mjesto, tihu oazu mira gdje će moći nastaviti život vrijedan ljudskog dostojanstva. …
Sjećanje na neke dane …
piše: Slavko Žebić
Ne treba vas čuditi naslov, jer u Gibarcu smo za priredbu, uprizorenje dramskog djela ili kazališnog komada, uvijek govorili, zabava. Bilo je to odomaćeno među domaćim pukom, pa, iako je na plakatu stajalo, primjerice, “Dramska sekcija KUD-a „Vladimir Nazor“ iz Gibarca iduće subote prikazuje komediju S. Nastasijevića „Ženidba Pavla Alamunje“ u režiji učiteljice Ruže Divald”, moji Gibarčani su znali reći; u subotu je ponovno neka zabava.…
piše: Jadranka Haznadarević
Žena me već mjesecima moli da joj napišem molbu ZA POSAO NJEGOVATELJICE i da pošaljem na sve agencije, pa će ona sama izabrat koja joj najviše odgovara.
Kaže, nema baš iskustva kao njegovateljica, to jest ima nešto malo sa svekrom, ne da ga je baš njegovala, al bi mu tu i tamo ako je dobre volje skuhala paradaiz juhicu s njokama u čemu je nenadjebiva. Ako je loše volje onda bi mu rekla : “Jedi govna gnjusino stara njušio si moje gaće”… Što jest jest djed Nikola je to imao običaj, u svom bi voćnjaku bi dok je kupio šljive brisao nos i znoj njenim gaćama ……
piše: Ruža Silađev
Dojde Sveti Lovra. Uvik je 10. avgusta. Naslikan je u naše crkve. Peku ga na vatre. Al je ”…Lovra bijo šaljivdžija, pa je reko svojima mučiteljima da ga okrenu i na drugu stranu, da bude jednako”. Ide se na misu taj dan. On je zaštitnik naše župe. Ne triba se veliki poslova laćat. Valja se priko dana više put spomenit na muke svetoga Lovre. Nije njemu baš bilo veselo. Ono je reko fentom.…
piše: Nela Stipančić Radonić
U životu ljudskom nađe se baš svega, kao u dućanu prepunom mješovite robe, od deterdženta, kave, zdjela i tanjura, igračaka, do prugastih mornarskih majica i tko zna još sve čega. A većina robe se uopće niti ne vidi, jer je zatrpana nekom drugom i sve tako. Jedno na drugom.
Ima tu zapravo toliko svega i svačega da nitko od nas ne bi lako uspio odgovoriti na pitanje: – “Zašto? ili “Čemu sve to”?…
piše: Viktorija Banić
On voli. Ili barem misli tako. Situacija komplicirana. Uglavnom je takva.
Ona? Hm … Recimo, jako puno traži, uvjetuje, a ništa ne pruža. On bi trebao riskirati sve. U slučaju neuspjeha, nema povratka na staro.
Ona? Ne garantira ništa…, zapravo mi se čini da ga doživljava kao most do nekog svog odredišta. Prolaznu fazu.…
tekst: Nela Stipančić Radonić
Nema ga nigdje ni vidjeti ni čuti skoro dva tjedna, a onda se iznenada pojavio na balkonu. I to rano ujutro u gaćama i potkošulji. I s trbuhom. Moj prvi susjed.
Češka se iza uha, dok mu sunce već bulji u oči. Za njega nikada ne znaš gdje je ni što radi ni je li uopće tu ili negdje daleko. Kao zalutali pas, kojega su gazde ostavile negdje usred šume večer prije svojih godišnjih, u kojima nema mjesta za životinje. Samo za ljude. A on se iznenada pojavio kod kuće.…
