MAJA

Iz naše arhive/ objavljeno 26.03.2012.

piše: Sandra Marelja Muić
Jozo se ispravi na trenutak  ne bi li ublažio bol u leđima. Dva reda dalje, Anđa je potpuno odsutno obrađivala svoj red sa krumpirima bez potrebe za, makar sporadičnom komunikacijom  u ovoj pustopoljini.  Od jutros je cestom prošao samo jedan rasklimani tamić i više se ništa nije dogodilo osim što  su uspjeli obraditi  cijelu lijehu sa kapulom i skoro pa pola krumpirišta.  Nije ni čudo da je Anđa djelovala odsutno, jednolični rad i presuha zemlja  ubacili su joj mentalni sklop u mod za hipnozu, pa je zato i tako brzo …

više

PRABAKA

piše: Dubravka Lisak
Imala sam dvije prabake. Jedna od njih bila je bakina majka. Zvala se Katica i živjela je u staroj drvenoj kući na donjem dvorištu.

Pamtim je kao čudnu ženu, mršavu i okretnu, koja je uvijek iz nekog neobjašnjivog razloga hodala i pričala sama sa sobom. Ponekad me čuvala, ali mi nije bila omiljena baka. Baku Maricu po ljubavi koju sam osjećala prema njoj nitko nije mogao nadmašiti.

Baka Katica je imala staru kuću koja se sastojala od samo dvije…

više

SPLITSKI GRGUR – SVJETSKI SREĆONOŠA

tekst i foto: Marica Žanetić Malenica

34.Nije lako naći sreću u sebi,
a nije ju moguće naći nigdje drugdje.

Jeste li znali podatak da je internetski portal virtualtourist.com uvrstio palac splitskog Grgura Ninskog u Deset velikih simbola sreće?

Što naša sreća ima s dodirom najvećeg nožnog prsta kipa biskupa iz 10. stoljeća, s pravom se pitate?! Ima, onoliko koliko mi želimo i hoćemo da ima.  Ni više, ni manje.

Naš slavni kipar Ivan Meštrović izradio je ukupno tri spomenika Grgura Ninskog, biskupa koji je u Ninu stolovao od 900. do 929. godine i bio veliki zagovornik staroslavenskog jezika i narodnog pisma glagoljice. Prvi njegov kip je još 1929. bio postavljen u Splitu. …

više

POLITIČKA DEMENCIJA

piše: Marija Juračić
Počela me zabrinjavati moja zaboravljivost. Šutim o njoj jer možda se radi samo o zamoru dotrajalog materijala, a i ne dam gušta mojem zetu koji bi odmah počeo spominjati moju godinu proizvodnje.

Ali vama ću povjeriti što mi se dogodilo.

Ergo, došlo je lijepo vrijeme i trebam osvježiti garderobu. Mnogi sati na moru i večernje šetnje ne traže da kupim bogznašto. …

više

BAJKA KOJA TO NIJE

piše: Marica Žanetić Malenica
U Dubrovnik sam stigla autobusom jednog lipanjskog nedjeljnog popodneva 2000-te godine. Sutra ujutro pratim, za glasilo tvrtke u kojoj radim kao novinarka, međunarodni skup o nuklearnoj energiji.

Ako igdje nisam doma, onda na ovakvom događanju nisam – ni zbog vrlo specifične stručne tematike ni zbog istog takvog engleskog jezika kojim govore sudionici, uglavnom stranci.…

više

KARTA ZEMLJE BOSNE

Julijana Matanović
20_2Na zidu Magdalenine sobe obješena je karta svijeta. Svjetlo je usmjereno prema Australiji, da bi gimnazijalka lakše pronašla njezine otočiće, rijeke, gorja, gradove…

I dok s papirića na kojem su popisani pojmovi, tražim one najmanje poznate i izgovaram: „ A sad, nađi rijeku Eyre, a sad Greyovo gorje“, prisjećam se pitanja što sam ga prije dvadeset i tri godine postavila tadašnjem predsjedniku Bosne i Hercegovine.…

više

MOJE MALENO SELO

piše: Dubravka Lisak
Kašina je bila, i vjerujem još uvijek jest, pitoreskno seoce s mnogo interesantnih likova. Patila je od sindroma malene sredine, i koliko god sam žudjela za širokim prostranstvima svijeta, ona mi je pružala sigurnost i predvidljivost malograđanske sredine.

Naravno da sam te malograđanštine postala svjesna tek na prvoj godini studija, što će biti mnogo godina kasnije, družeći se s uglađenom zagrebačkom djecom. Ali tada, ona je bila sav moj svijet i podlegla sam joj iz čistog naslijeđa.…

više

MOJA MALA BALERINA

piše: Marica Žanetić Malenica

Prvo tri puta žmirkaju, potom se i gase. Sjedim po sredini osmog reda partera i čekam da netom oživjeli mrak ubiju svjetla pozornice splitskog kazališta. Odavno nisam bila na nekoj baletnoj predstavi. A išla sam redovito, išla sam i dva puta tjedno prije petnaestak godina. I gledala po nekoliko puta u sezoni isti balet.

Bilo joj je šest godina kada sam, poput mnogih nadobudnih majki, i ja htjela neku aktivnost za svoju mlađu kći. Neku koja će razvijati njezinu gracioznost, lijepo držanje, pravilan hod… …

više

LOŠA ZAMJENA

piše: Bosiljka Schedlich
Siječanj je 1969. Već sam tri mjeseca u Berlinu. U pola četiri posao je gotov. Niz široko stubište radnici, uglavnom žene, naviru prema dvorištu i tamo se utapaju u vlažni, sivi suton. Hladna magla lijepi se na lice.

Uza zid tvorničke zgrade momak i djevojka dijele letke. Pozivaju na demonstracije u znak sjećanja na ubojstvo Rose Luxemburg i Karla Liebknechta prije 50 godina.…

više