događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Krampusologija je ušla pod kožu
Joža Prudeus
Ako vas je ovaj naslov zbunio, ispričavam se, nije od mene, već su mene i moje vršnjake od prvoga do osmoga razreda pučke škole svake godine ponovno učili da u određenim prigodama, po trgu i ulicama, mašemo papirnatim plavo-bijelo-crvenim i crvenim zastavicama i deremo se što nas grlo nosi.
Kad sam već spomenuo zastavice, one prve bi tata gotovo uvijek na brzinu, zabunom rajsneglama pričvrstio na letvicu tako da…
Sreća pa postoji plan A
Jadranka Haznadarević
Mare, kao svaka „razumna“ osoba za sve ima plan B, pa tako i za naše putovanje.
Plan A je da se ja brinem o zajedničkim dokumentima i krvavo zarađenim eurima, a ona pošto je pedeset kilograma teža od mene, o meni i o našoj prtljagi.
Dovoljno mi je bilo znati da postoji plan A, pa me B nije ni zanimao. Dok mi ga je onako stručno i…
Dani jedan drugom slični, bezlični, a sumraci su tek danju moru produžavali
Joža Prudeus
U kući kroz kuhinjski strop, za vedrih noći zatreperi zvijezda, a kad kiša lije, mama porazmjesti lonce i lavore po stolu i podu, te skuplja kišnicu.
Jutra su, za očeve, započinjala prerano jer su po mračnim ulicama hitali pred ono malo trgovina ne bi li ugrabili mjesto u repinama koje će, do otvaranja, biti i do pedesetak metara duge i to troredno.
Nečija barbarska ”savjest” od nje je napravila kreaturu
Mirko Popović
Iskapivši čašu ponovio je:
– Yes, Borise, kad sam se nakon toliko godina ponadao da je Brankino lice konačno iščezlo iz mojih košmara, ponovno sam ga počeo sanjati kako dolazi uvijek istim putem kao nepodnošljivi jecaj: Kristijane moj, što će biti s mojom Otilijom?
Ustao i još jednom s tridesetpetog kata oblakodera C, poslije trideset godina provedenih preko ”bare”, pogledao gradsku…
Ko virovo ko nevirovo
Jadranka Haznadarević
Između dvjestotinjak kuća, i po izgledu i po veličini ističe se samo kuća “dida Mate”.
Još uvijek nema fasade, ali je dvorište ravno poput tepiha, uredno pokošeno i puno cvijeća.
Sve to održavaju njegova snaha Ivka i stariji, malo krupniji i uvijek gladan unuk Anđelko.…
U moje vrime toga nije bilo
Marija Kukić
Uobičajena gužva pred praznike na autobusnom kolodvoru u Zagrebu. Na peronima autobusa kao u mravinjaku. Svi autobusi dupkom su puni. Više ni igla ne bi mogla stati u njih.
Ljudi su prije rado putovali autobusima iako oni nisu bili ni komforni, ni brzi, ni pouzdani kao ovi danas. Ali imali su jednu prednost; bili su mnogo jeftiniji nego vožnja osobnim automobilom. Osim toga, malo ljudi imalo je auto. Autobusi su vozili nekoliko puta na dan na relaciji Požega – Zagreb te nije bio problem u…
Isčezli su stari, rijetki, dobri obrti
Joža Prudeus
Eto, u ta zlosretna poratna vremena bilo je i nešto dobroga. Recimo glede obrta.
Budući je ondašnja narodna, odnosno navodna, vlast u pravilu po’apsila stare dobre majstore kao pokvarene kapitaliste, buržuje, mlatipare i štotigajaznam nekakve ostatke mračne prošlosti, budućnost su dobili brojni sitni obrti.
Tako, recimo loncokrpa je bilo barem troje na jednu ulicu. …
Bite vurst, može s ajvarom, i kurc kafe
Jadranka Haznadarević
Bila je već prošla ponoć kada se autobus zaustavio ispred restorana u Salzburgu.
Sve je bilo zauzeto osim unaprijed rezerviranih stolova za vozače, koji su imali običaj tu večerat .
Mi putnici, šparglaši, usput bi protegnuli noge, popili kavu, ili nešto pojeli, put je dug, a onih par sendviča obično pojedemo čim potovarimo prtljag i smjestimo se u bus.…
Ako budete dobri dobit ćete cijeli libreto za kaznu. Može i uvjetno.
tekst: Joža Prudeus
SERO, S OVOG SVIJETA
kronična operuša u tri …da ne kažem čega
Prema navodnoj priči pričinilo se dolje potpisanom J. P. u sadašnjim i A(no) D(domišljatim) T. G. (turobnim godinama)
Lica i naličja:
