NEMA PTICE DO PRASICE

Piše: Marija Kukić

Maglovito je kasnojesenje jutro. Gotovo da se ni prst pred nosom ne vidi. Ne vidi se okom, ali ostala osjetila su u ‘punom pogonu’. Čuje se iz ponekog dvorišta svinja koja dreči u svom posljednjem glasanju prije nego što postane mast, čvarak, kobasica …ili neka druga suhomesnata delicija. Nos osjeća fini prepoznatljivi miris svježe prženih čvaraka.

Vraćaju me sjećanja u prošle dane, u dane djetinjstva, u vrijeme kada je život Slavonca bio nezamisliv bez kolinja, svinjokolje, klanja …ma kako ga već tko nazivao.

Svinjokolje su započinjale u kasnu jesen kada  dani postaju hladniji da bi se meso sačuvalo od kvarenja. Nekada je to bilo o blagdanu Svete Lucije.

 „Sveta Luca krmke tuca.“

više

KARBINE

Kako je to nekad bilo/ Iz knjige “Divani iz Sonte”

piše: Ruža Silađev

 

Svako veče, već potli Svete Kate, ka’ se izmolimo «Anđelu čuvaru», brojimo na prste koliko put još ima spavat do karbina. Počmu karbine, pa jim kraja nema.

Skoro do Božića svaki dan idemo, jel kod dide i bake, jel kod staroga i majke, kod teta i tetaka, kod uja i ujni.  Kod čika i strini na karbine. Samo, u adventu se priskoču sride, petki i subote. Onda se držala post  i ni‘ se klalo.…

više

MALI, MALI LJUDI

piše: Viktorija Banić
Sve prave priče obično počinju s „nekada davno…“, tako ću i ja.

Nekada davno jedan od značajnih i rijetkih električnih uređaja u kući bio je radio prijemnik. Da, znam, misliš – kome je još interesantan obični radio? Ma to ti je bio najposebniji radio na svijetu.

Velika četvrtasta kutija, koja je zauzimala čitavu policu nečega, sa puno velikih, četvrtastih, debelih tipki s prednje strane i dva…

više

NA DOLCU

piše: Nela Stipančić Radonić
Ljudi moji, što je taj život šašav!

Uvijek otkriješ nešto novo, pa ostaneš sav u čudu, kao ja kad sam shvatila da mi ovdje među ovim njemačko-tursko-kinesko-indijskim dućanima najviše fali naša tržnica.

I to Dolac sa šarenim kišobranima, golubovima i onom našom ribarnicom, na kojoj se non-stop otvaraju i zatvaraju vrata, a čim nosom samo promoliš unutra, eto te već i u Dalmaciji!…

više

RUMENKA

piše: Marija Kukić
U prošlom stoljeću u Pleternici, mjestu blizu moga rodnoga sela, održavali su se svake srijede  stočni sajmovi. Dolazili su tu ljudi iz okolnih mjesta i šire. Vodili na lancu ili štriku stoku, u drvenim kolima vozili odrasle svinje i praščiće, perad nosili u korpama pješačeći ili vozeći se biciklom. Milina je bila gledati to šarenilo ljudi i njihovog hodajućeg blaga.

Posebice je bilo živahno svake prve srijede u mjesecu kada se održavao mjesečni vašar. A svako godišnje doba imalo je i svoj…

više

EVO SAN SE VRATI ORAN ZA RABOTU

piše: Jadran Šantić Šangarelo
Bija san cilo lito na more i moran van spjegat da san bi jako kuntentan kako sa vrimenon tako i sa ribarščinon jerbo san nalovi ribe ka nikad u moji 66 god. I došlo je vrime povratka i obilaženja pusti likari da me vižitadu i rečedu oču li brzo partit joli jeman još vrimena za potrošit.

Za sada sve gre dobro nisu me još počeli otpisivat ma moran reč da ne zaudobin dokle god jema rezervni djelov za jusko tilo more se produživat rok trajanja.…

više

MILA

Iz naše arhive ...objavljeno 22.05.2014.

piše: Marija Kukić
Ovi događaji zbili su se na samom početku moga radnog vijeka. Bila sam mlada, neiskusna i često nesnalažljiva u određenim trenutcima. Razredi su bili ogromni, mislim, u usporedbi s veličinom i brojem učenika današnjih odjela.

Naslijedila sam u centralnoj školi jednu stariju kolegicu, učiteljicu koja je napustila svoj četvrti razred.

Novi razred, novi đaci, novi roditelji, drugačiji pristup radu. Bio …

više

DANI NAŠEG POSTOJANJA

piše: Nela Stipančić Radonić
Poneki dani prođu tako neprimjetno kao da nisu ni prošli kraj mene, već nekih nepoznatih ljudi, koji s njima onda po cijeli dan razgovaraju, svađaju se ili samo sanjare… Dok ja šutim i promatram to sve sa strane.

Ili su možda i prošli kraj mene, ali tako brzo da ih nisam uspjela niti pozdraviti. Samo mahnuti. I promatrati njihova leđa kako žurno zamiču između drveća. Barem toliko.…

više

KAO KIP U VRTU

Nela Stipančić Radonić
bila sam ondje kamo tek trebam stići
samo na tren
a činila se vječnost
stigoh kasno noću
umorna od puta ni kofere još nisam
ispustila iz ruku
samo su se širom rastvorila vrata
i zapuhao povjetarac s polja
pod nogama bosim osjetih rosu…

više

NAJTRAŽENIJA  ROBA U EUROPI

Piše: Marija Kukić

 

Lucien B. Smith iz Kenta u Sjevernoj Americi smatra se pionirom bodljikave žice. Njome je ograđivao  svoj posjed i tako lakše i jednostavnije čuvao svoje stočno blago.

Bodljikava žica korištena je i za ograđivanje prostora američkih Indijanaca,  zatvaranje ljudi u ratu za neovisnost Kube. Bila je nezamjenjiv „suvenir“ i u 2. burskom ratu u Južnoj Africi (1899 – 1902). U 1.svjetskom ratu okruživala je rovove vojnika, a sigurno je najstrašniju ulogu odigrala u 2. svjetskom ratu kada su žičane električne ograde okruživale koncentracijske logore.

Danas postoje žice s mnogostrukom namjenom. Žica može poslužiti kao ograda, kao mreža protiv insekata …Postoje bodljikave žice, lanci i lančići, opruge, lokoti, žice na glazbalima…E, o ovim žicama moglo bi se mnogo toga lijepoga napisati!…

više