Piše: Marija Kukić
Maglovito je kasnojesenje jutro. Gotovo da se ni prst pred nosom ne vidi. Ne vidi se okom, ali ostala osjetila su u ‘punom pogonu’. Čuje se iz ponekog dvorišta svinja koja dreči u svom posljednjem glasanju prije nego što postane mast, čvarak, kobasica …ili neka druga suhomesnata delicija. Nos osjeća fini prepoznatljivi miris svježe prženih čvaraka.
Vraćaju me sjećanja u prošle dane, u dane djetinjstva, u vrijeme kada je život Slavonca bio nezamisliv bez kolinja, svinjokolje, klanja …ma kako ga već tko nazivao.
Svinjokolje su započinjale u kasnu jesen kada dani postaju hladniji da bi se meso sačuvalo od kvarenja. Nekada je to bilo o blagdanu Svete Lucije.