tekst i foto: Marija Kukić
Pogled kroz prozor nekada otkriva, a nekada skriva mnogo toga. Baš takav pogled je i kroz moj prozor. Tamo nekakve zgrade, stupovi, stubišta, pušnica… i što sve ne, skrivali su pogled prema jednom predivnom stablu.
A kad sam ga ugledala, oh, ostala sam zadivljena i ugodno iznenađena! Toliko plodova nikad nisam vidjela. Iako je to stablo trešnje već odavno postalo punoljetno, nikada do sada nije toliko rodilo. Jednostavno sam osjetila potrebu…



U proljeće 1941. godine, sve se više govorilo da će biti rata. Otac je redovno slušao vijesti, a premda mnogo od onoga što sam čuo često nisam potpuno razumio i ja sam se često pridruživao.
Klatno vremena
Jednog toplog i ugodnog poslijepodneva u ono doba dana kada i najsrčaniji radoholičari požele malo usporiti, najbučniji dio ulice predstavljaju dječja igrališta. Na jednom takvom igralištu između pijeska, ljuljački i tobogana na kojem se novopridošla djeca brže spuštaju,…
Marija je bila prava seoska krasotica, jedino dijete u obitelji. Slovila je kao najljepša, najmudrija, najpoželjnija udavača u selu. Imala je mnoštvo udvarača, ne samo u svom selu, nego i izvan njega. Bila je siromašna, ali usprkos siromaštvu, mogla je birati za koga će se udati. No, njeno srce zarobio je Milan, mladić iz susjedstva.
U želji omogućiti nam i glazbeni odgoj, otac nam je kupio violinu, a za učitelja nam je uzeo Stanka Vančuru. I brat i ja smo dugo pokušavali, ali nije išlo.