piše: Filip Ćorlukić …Iz knjige “Moje sjećanje na minulo stoljeće”
U toj su našoj ulici bile samo katoličke i muslimanske kuće, a odnosi su bili u pravom smislu riječi dobrosusjedski. U katoličkim se kućama nedjeljom nikada nisu obavljali veći poslovi, uključujući tu i pranje rublja. U znak solidarnosti ni muslimanke tada nisu prale rublje. Petkom muslimanima nije zabranjeno raditi, ali po nekakvom reciprocitetu moja majka nikada nije petkom prala rublje, niti je radila u vrtu. Katolički i muslimanski blagdani bili su također na neki način zajednički. Išli smo jedni …
Ni svježe stablo nema takve kose,
Bio je to prvi veliki prijelom; prva skretnica u mome životu, ali to još nije bila moja odluka. Uselili smo se u malu dvorišnu katnicu u derventskoj Gornjoj mahali, na samom ulazu u grad.
Što napravi prosječan roditelj nakon napornog radnog dana u trenutku kad prekorači kućni prag?
Napisala sam knjigu “Umijeće svakodnevnog pokreta”. Teško je nakon tisuće pročitanih knjiga sve naučeno i zapamćeno prevesti na jezik svojih neurona i napisati nešto svoje a pri tome ne povrijediti izvor. Treba uroniti u odaju ogledala i odjeka, osluhnuti tišinu i onda pisati.
U vrijeme moga najranijeg djetinjstva otac je još bio noćni čuvar na derventskoj željezničkoj postaji.
Kako malo je potrebno čovjeku pa da mu dan postane ljepši! Kako neka sitnica može učiniti čovjeka sretnim!