09 PRIČE

STAROST NIJE BOLEST

Posted on

Sjećanje: mjesec je dana od odlaska našeg kolege i prijatelja, Željka Muževića.

Iz naše arhive ...objavljeno 25.07.2011

Nek se pamti i spominje …
piše: Željko Mužević
VELIKA KOPANICA – Ako nije najstariji živući građanin Hrvatske, Andrija Prlić je sa 103 godine i 3 mjeseca najstariji stanovnik Brodsko-posavske županije. U dokumentima piše kako je rođen 11. studenoga 1907. ali…
-E, tko će ga znat. Nekada se kod nas u Sovićima, u Hercegovini, nije trčalo odmah upisivat dite već se čekalo kako bi se vidilo ‘oće li preživit. A miseci i godine života urezivale su su se na grede. Tako i moji, a dal’ imam misec il godinu više – ne može sada nitko…

više

TRAGOVI U VREMENU

Posted on

piše: Dragica Šimić

    -Posjetit ću je uskoro, rekla sam jednoga dana kad me slučajni prolaznik upitao o njenoj  divoti, čudeći se iz daljine: Kako starost može biti tako lijepa?

Čula sam priče o njoj, svi govore kako je tajanstvena i nijema i kako u svojoj okamenjenosti ne daje odgovore na pitanja. Samo šuti ostavljena na vrhu brda, danju okrunjena oblacima, noću zvijezdama i mjesecom što joj katkad okrzne skute.…

više

KRUH NAŠ SVAGDAŠNJI

Posted on

HRSKAVA PRIČA

piše: Viktorija Banić
Crni, bijeli, pa i polubijeli, okrugli i duguljasti, samo svježi ili i vrući, pa onaj „od jučer“, s  raznim sjemenkama, inačice od krumpira i čega sve ne – kruh naš svagdašnji.

U današnjem svijetu i načinu života čak pomalo i prestaje biti „svagdašnji“, neka nova pravila u ishrani …

Kad bolje razmislim, toliko sjećanja je povezano s kruhom ……

više

CESTA PREMA JUGU

Posted on

Nela  Stipančić Radonić
dok sam putovala u kolovozu
cestom prema jugu
zapela mi za oči planina
pa sam se posve izgubila na putu
i ostala kao ukopana
a oko mene glasovi ljudski
posvud odzvanjaju
ali se ne zaustavljaju
već dalje odmiču na istom putu…

više

ŠTO TO IMA U SRCIMA LJUDSKIM

Posted on

piše: Marija Kukić
Ovo je jedna priča iz svakodnevnog života jedne gastarbajterske obitelji. Životna. Istinita. Ljudi i događaji su stvarni, samo su imena izmišljena.

Dakle, njegov, Markov brak nije uspio. Žena ga je napustila i ostavila Marka s malenim nejakim dječačićem. Nazovimo ga Petar.

Rastao dječak bez majke i majčine ljubavi. Ona se ubrzo …

više

POSTOJE ANĐELI

Posted on

piše: Dragica Šimić
-Noć je tiha i mračna Laura, ljetna i gusta, plašljiva. Bokori tuguju jer znaju da kasno je i skoro je kraj.
-Kraj…kraj čega?
-Jeli se u bršljan i ocvale puzavice ugnijezdio san o životu, jesu li se pomiješala poglavlja, jesu li se zagubila vremena pa te sada prate smušena i daleka sa svim onim slikama koje više ne želiš na stranicama svoje knjige?

Je li okrutno prognati sjećanja, Laura? Igraš  li se Boga noćas u …

više

CVIJET TRENUTKA I PLOD VREMENA

Posted on

piše: Marija Kukić
Jesenska hladna kiša pljuštala je iz natmurenog neba. Sunca nigdje na vidiku. Lišće najslikovitijih boja, veličina, oblika leprša zrakom i lijepi se na pokislu, blatnjavu podlogu. Listovi kestena, lipe, platane …  igraju se hvatalice u letu prema  tlu. Samo da nije toliko hladno!

Usprkos nepovoljnim vremenskom prilikama, oblacima, kiši,  hladnoći …moje srce je ispunjeno toplinom. Grije ga sunce prijateljstva, ljubavi i iščekivanja susreta s njima. S Dubravkom i njenim suprugom Milivojem.…

više

KAD PRISTIŽU USPOMENE

Posted on

piše: Dragica Šimić
Uvijek se jave u kasno ljeto, kad dvorišta bivaju kao poluizgorene stepe i trava pod nogama  šušti suho i beživotno. I kao što se čovjeku pojave sjedine u godinama zrelosti tako i na granama, u krošnjama izranja zeleno- žuto, smeđe obojano lišće. Sve obavije neka tišina iščekivanja kao da je samo pitanje vremena kad će doći i u kojem obliku.

Tišinom mi obzori kažu da je ponovo vrijeme odumiranja i onda poljem, iz šume, valjajući se u nekoj tihoj, sporoj igri, puze…

više

ZNAM DA IH VIDIŠ I TI …

Posted on

piše: Viktorija Banić
Subotnje prijepodne. Pod tramvaja išaran kapima prve prave jesenske kiše pobjegle sa sklopljenih kišobrana. One veće i teže kapi nalaze svoj put do lokvica od mokrih cipela i u njima presijecaju zarobljenu i zaboravljenu prašinu proteklog ljeta.

Umirujuće ritmično ljuljanje i zastajkivanje između dva stajanja. Zrak zasićen i gust, mokar. Ispunjen zvukovima mobitela, prometa i ponekim riječima istrgnutim iz konteksta više ili manje smislenog razgovora nepoznatih suputnika.…

više

LISTOPADCKE VEČERNJE

Posted on

piše: Ruža Silađev
Zažuti kajsija, pa oblidi. Kiselo drvo ocrveni, a krezentini i zimcke ruže pune bubuljaka.

Stiže oktobar. Ka’ su naši stari učili Šokačku čitanku zvali su ga listopad. Ka’ se počelo učit prvo bukvar na ćirilice posto je oktobar, a di ko ga je zvo i oktomber.

Novo ruvo navuče oktomber! Žuto, crveno i kafano. I lipo ti bit u selu di si se rodijo. U buradima je vino za pit. Rampaš.…

više