događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Kukić
O, koliko čovjek može voljeti! Koliko je ljubavi u srcu ljudskom! Sve te ljubavi različite su. Drugačije se ljubi dijete, roditelj, brat ili sestra, drugačija je ljubav prema bračnom drugu … Drugačijom vrstom ljubavi voli se rodbina, rođaci, prijatelji, znanci.
Ljubi se i vlastito gnijezdo i mjesto na kojemu je ono sagrađeno. Zavičaj, domovina… o, koliko ljubavi nosi čovjek za njih u svom srcu! O toj ljubavi progovorio je Euripid:…
2. dio: Jalta, Jalta
tekst: Marija Kukić
Kutjevo-Zagreb/Hodajući Vlaškom ulicom prema Gornjem gradu i kazalištu Komedija, motale su mi se glavom najrazličitija pitanja:
„Pa, ja nemam sluha. Kako će mi uopće „sjesti“ jedan mjuzikl?“
„Koliko dugo će trajati predstava?“
„Hoće li mi biti dosadno?“
„Tko će igrati glavne uloge?“…
ISELJENIČKE PRIČE …Iz naše arhive/objavljeno 04. kolovoza 2010./
piše: Sonja Breljak
Berlin/Godina 2003. Sjedimo u uredu naše berlinske odvjetnice. Hoćeš-nećeš, bi prije par godina neophodno obratiti se stručnoj osobi za pomoć. Borba s birokratskim sustavom, nepoznatim pravilima koja na šturom, suhoparnom, pravnom, njemačkom jeziku pojašnjavaju naš status u Njemačkoj i Službom za strance koja nas pritiska, postala nemoguća. Poput borbe s vjetrenjačama. A naš status u stvari …nikakav! Boravak nam se zove Duldung …u prijevodu s…
Knjiga je prijateljica duše (Francesco Lanza)
tekst i foto: Marija Kukić
Kutjevo-Zagreb/Dogodilo se još jedno putovanje, jedna ne previše duga vožnja do Zagreba.
Što nas sve čeka na tome putu? Iako znamo hodogram, iznenađenja i nepredvidive situacije uvijek su moguće. A to je ono što meni svako novo putovanje čini zagonetnim, čarobnim …što u meni budi znatiželju, otvara pregršt pitanja.
Iz naše arhive/ objavljeno 10.11.2012.
piše: Jasna Lovrec
Sveti Martin umro je 8. studenog 397., a njegov spomendan obilježava se 11. studenog na dan njegova pokopa. Bliži se naveliko slavljen datum u sjeverozapadnim krajevima Hrvatske, 11.studeni ili Martinje.
Nakon obavljenih berbi grožđa utihnulo je klopotanje klopoteca i odzvanjanje veselih melodija briježnim krajem Međimurja. Sada se u tišini podruma, klijeti i pevnica čuje još samo prigušeno «burk», «burk» vrenje mošta koje se isto bliži kraju pa moštu predstoji obred prijelaza i krštenja u vino.…
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Kako san se spremija da zimu učinin u metropolu ove zadnje dane sve ništo mislin da bi mi bilo boje dikod drugo bit lovit ribu i samo čitat sve ove pizdarije koje se događaju u Lipoj Našoj.
Živija san turbulentno ča oče reč sa puno svakakvi da prostite sranja oko mene ma da ču ovako provodit starost nisan misli ni u snu.
Kad san se prijavi ka dragovojac marča miseca 1991 mislija san…
Štorija iz naše lipe metropole
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Evo štioci dragi kako san vas več aviza akošta san u naš lipi Zagreb i misli san jo ala če bit puno dosade pa neču znat o čemu vas avizavat i ča notavat na kartu.
Ma svetega mi Ante Padovanskega u možjane san dobi take udare da san misli kako san upa u epicentar nikega jakega tajfuna oliti koje gore nevere.
Najprin san se u ćudu zlamenova dok bi štija ča sve govoridu…
piše: Marija Kukić
Ovo je poseban dan u godini. Ovo je dan posvećen svima koje smo voljeli i koji su nas voljeli, koje smo cijenili i poštovali i /ili su oni nama to uzvraćali.
Ovo je dan kada moleći i plačući palimo svijeće i donosimo cvijeće onima koji su obilježili naše živote, onima koji su ostavili makar i najsitniji puteljak utrt u stazu našeg života.
Prekrasno je vidjeti lampionima i svijećama osvijetljena groblja, …
Iz, ravno iz Sa(mo)bora: Koncenzus oko vruće, za državu goruće teme
S monograma “skinuo”/zapisao: Joža Prudeus
U dvorani onako netko sjedi, netko šetka, netko čita novine, netko se igra mobitelom i tome sl. Viđeno, uostalom.
Sporedna je, iako značajna osoba u čudnoj monduri koja neprestance noša, raznosi i po klupama slaže hrpetine papirnatih materijala.
Može povremeno mijenjati govornicima vodu, nije bitno, jer sve skupa kratko traje. I bolje. Bitno je da se svima žuri.…
Mala zemlja velikih ljepota …3. dio/ s putovanja u Crnu Goru
tekst i foto: Marija Kukić
Dočekalo nas je sunčano i toplo jutro. Ležerno, opušteno, bez strke, jurnjave i nervoze krenuli smo prema svom vlastitom gnijezdu.
Pred nama je dugi put prema sjeveru. Vraćamo se kao što to rade ptice selice u proljeće.
Pri povratku nismo išli duž cijelog zaljeva nego smo, vozeći se trajektom, skratili put za devedesetak kilometara. Za nekoliko minuta bili smo na drugoj obali.…