događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marica Žanetić Malenica
Sredinom srpnja, pola sata prije početka promocije, ulazim u atrij starog, nadograđenog zdanja u centru mjesta, uzbuđena više nego obično u ovakvim prigodama.
Ovo je drugi put da u svojemu rodnom mjestu predstavljam knjigu, ali kao da je prvi.
U maštovitoj, lepršavoj ljetnoj haljini, kupljenoj u poznatom zagrebačkom butiku, s usnama boje marelice i plavim …
Iz naše arhive/15. ožujka 2013./ objavljeno u godišnjaku Danica 2021./
piše: Sonja Breljak
Bugojno. Smješteno u kotlini između planina Kalin i Rudina. Na obali Vrbasa. U mojim dječjim očima, veeeeliki grad.
Ajde recimo, mogao je tih prvih godina našeg susreta, grad imati kojih desetak tisuća stanovnika. Kasnije je tek doživio ubrzani razvoj i vrlo zamjetno doseljevanje iz drugih dijelova zemlje.
Stanujemo u jednoj od (pri)gradskih ulica, tek par minuta hoda do središta mjesta.…
piše: Marija Juračić
Svijet se brzo mijenja pa ovisnost života o internetu postaje sve jača. Tako su se po Lijepoj Našoj razmahale mnoge distribucijske kuće koje nude svoje usluge tako da pomisliš kako je konkurencija među njima dobra jer možeš birati onog najsolidnijeg, najbržeg, najpovoljnijeg…
No sve je to samo privid, lonac je jedan, a gladnih sve više. Ova priča otkrit će…
Bijela skulptura poput usidrenog broda na moru
piše: Darija Mataić Agičić
Otok se u daljini ljuljao kao pijani Titanik. Kroz jutarnje more, duboko kao čežnja i široko kao slutnja, probijala su se prsa broda. Sporo i nevoljko. Kao da nemaju želju nikamo pristati…
Jedino je tišina čekala šarene vidike. Sunce je već grijalo jutro. A ono je kidalo nebo svojim bojama… Prostranstvo kao zaboravljeni zaborav.…
piše: Bosiljka Schedlich
Jedne subote 1988. godine, na sastanku žena u savjetovalištu Prelo kod Lucije redale su se smijehom protkane priče o ljetovanju na moru, u Slavoniji i Bosni.
Samo se Stoja nije veselila. Ona je uzbuđeno pričala da su njeni u Čačku zabrinuti, jer Albanci na Kosovu masovno siluju srpske žene. Tu se razgovor zamrzao i smijeh je nestao.…
Iz naše arhive/ Objavljeno u prosincu 2010. godine)
piše: Sonja Breljak
Sjedila sam dugo pred praznim papirom.
Treba se eto vratiti na početak. Staviti prve rečenice na papir. One za koje često priupitaju i naša djeca. –Pa kako je to mama bilo? I gdje sam tada bio ili bila ja? Zašto je počeo rat? Zašto smo došli u Njemačku?
I druga, slična pitanja. Teško izlaze prva sjećanja. Kolega veli:…
piše: Marija Juračić
Kada 14% maturanata ne napiše esej, onda to školske vlasti konstatiraju, ali nam ne podastiru relevantne podatke. Ne kažu nam o čemu su maturanti trebali pisati, naime, koliko im je tema eseja bila bliska? Je li se ona odnosila na Janeza Svetokriškog ili možda na školski sustav kojeg su maturanti dio? O tome ne govore. Prave se Englezi.…
