Iz naše arhive/ objavljeno 28.12.2010.
piše: Marijo Glavaš
Majka je na prozoru i čeka. Zna da će doći, ta obećao je, a kad on nešto obeća…
Nalakćena na okno vidi sve, široku šesterotračnu cestu, po tri trake u svakom smjeru, veliko raskrižje, autobusnu stanicu, zapravo vidi obje stanice na kojima bi se mogao iskrcati.…
Čula žaba da će u dvorcu bal praviti, baš se i njoj ide tamo se isplesati. Obula žaba štiklice, stavila oglicu i naušnice, obukla haljinu na šljokice.
Mȅni Baba i mȅni Mȁt
Kolovoz se bio poprilično primakao rujnu, a ja sam još uvijek bila na Braču gdje sam s kćerima, unučadi i laptopom ćutila blagodati otočna ljetovanja. Uživanciju sam svakodnevno dijelila i s poznanicama koje se, tijekom ljetnih mjeseci, poput mene, usidre u Mircima, našem malom i mirnom mjestu.…
‘Draga, kćeri, nadam se da si dobro. Brat mi je rekao da radiš kao učiteljica i da živiš u O.
Pedeseti i šezdeseti godina prošloga XX vika u naše selo su već početkom jula dolazile šimike, jel vozonke, jel ko je već kako zvo.To su bili ringišpili svakake fele, veliki i mali. Rekla bi da je to bila priprema za kirbaj koji je na svetoga Lovru, 10. avgusta.… 
Prije nego što je postao Šimo Urlaub, bio je samo Šimo… ne mogu se sjetiti kako se prezivao, ali to nije ni tako važno …u svakom slučaju bio je obični, domaći Šimo, a prezime mu završavalo nekako na …ić.
Najidilo se more moje