događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Kukić
Danima su u mislima odjekivala neka čudesna zvona. No, najglasnije je bilo ono koje je zvonilo pitanjem:
„Hoće li, neće li, hoće li, neće li …doći?“
Posljednjih dana živjela sam vrlo intenzivnim životom. Bile su tu pripreme za proslavu župskog blagdana Male Gospe, doček mojih najdražih; kćeri, unučadi, zetova, nekoliko drugih, meni izuzetno dragih osoba.…
Piše: Viktorija Banić
Na srednjovjekovnom sajmu na trgu, ugledah kraljicu sajma, barem meni – praćku! Da, baš onu drveni „Y“ sa komadom debele gume koja u starim filmovima uvijek visi djeci iz zadnjeg džepa. Ne sjećam se kad sam zadnji put ili u filmu istu napravu vidjela.
Prodaje se, hrpa ih, s natpisom „praćke“, moram biti iskrena pa reći da ispred njih nema gužve. Nije to ljudima opsjednuti štand sa lukovima i strijelama, zahvaljujući filmu „Igre gladi“ i još boljem mu nastavku, a i ono – luk i strijela, Robin Hood, Indijanci… Pa tko ti je poznat nosio praćke?…
Iz naše arhive ….objavljeno 17.03.2013.
Emil Cipar
Sibinjska škola je velika škola sa nekoliko područnih škola. U moje vrijeme nastava se održavala u nekoliko zgrada u centru sela. Zbornica i pet učionica bile su smještene u Domu kulture, poznatijem kao Sokolski dom, dvije učionice u zgradi pored nje, a jedna učionica bila je smještena u zgradi mjesnog ureda u parku.
Prostora je bilo malo premalo, a nastava se morala održavati. Nije bilo ni stručnih nastavnika. Većina ih je bila završila tek učiteljsku školu, ili čak ni nju.…
Usred ravne Slavonije, olimpijski stijeg se vije!
tekst i foto: Slavko Žebić
Brođanci/ Stihovi su to pjesme „Geslo Olimpijade“ u Brođancima, nevelikom ali lijepom selu pokraj Bizovca, nedaleko Osijeka, koju je 1976. godine skladao prof. Hugo Borenić a prvi puta ju je ispjevao u Brođancima oktet HNK-a iz Osijeka, koncem kolovoza te iste godine.
Dok pišem ovaj tekst, nedjelja je, 30. kolovoza 2015., zvuci ove pjesme čitavoga prijepodneva odzvanjaju pitomim…
Piše: Jadranka Haznadarević
Ne mogu ja skraćeno, ni pisat ni pričat. I eto mi moja opširnost.
Napišem malo o vremenu i o vožnji vlakom, o krajolicima i neobranom kukuruzu a već prosinac itd, i pošaljem.
Otkud znam da sam već potrošila dvadeset kn, a poslala tek nekoliko poruka. Kada sam stigla na željenu adresu, pozvonim na vrata otvori mi Zorica, bakina šogorica. Sva jadna ispripadana kao da joj je u kuću ušao bombaš samoubojica, drži prst na ustima i tiho govori ……
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Nisan dugo ništa nota na ovon mojon makinjeti a skupilo se bome tega krcato za notavanje.
Evo ni me baš drago i ne sladi me puno ča moran u štartu počet sa šjor Vladon Šekson. Kaki je on veliki pravni um more me i tužit ako ča o njemu notan a on pomisli da to ni tako i zato moran stat atento dok o njemu stavjan misli na kartu.
Ni me kjaro jeli izlapija joli jopet muti vode oko sebe samo da bi…
Inspirirana zadnjim događajima izazvanim izbjegličkom krizom,
masovnim smrtima nesretnih ljudi, patnjama djece rastavljene od roditelja želim samo reći koliko suosjećam i kako ne možemo biti do kraja sretni u našim životima kad pokraj nas prolaze toliki nesretni ljudi. A nije bilo tako davno kada smo i sami proživljavali isto …
piše: Dragica Šimić
Iza svakog ugla čeka kosac. Crna mu halja prekrila skelet a iz praznih očnih duplji noć tamna vreba. Možda je to samo zvuk sjeverca što se kroz rastrošne, uske pukotine vremena provlači, možda je to samo iznemogli pijuk noćne ptice koji moli da ne izazivam sudbinu koja je i sama od sebe dovoljno okrutna.
Nemoć lomi tanke ruke na kojima nosim dječje živote kao male nježne, zlatne privjeske sa srcima ovješene o mršavim zglobovima. Sabija vrijeme sve teške emocije duša … odlutalih,…
Tekst i foto: Marija Kukić
Na rijeci Savi, u neposrednoj blizini ušća Save u Dunav smjestila se Ada Ciganlija. Riječni otok na Savi umjetnim je putem pregrađen u poluotok, ali naziv Ada ostao je sve do današnjih dana.
Odakle naziv Ciganlija? Nema nikakve veze s Ciganima kako to sam naziv sugerira. Neki kroničari naziv ovog otoka pronalaze u složenici keltskih riječi singa (otok) i lia (podvodno zemljište). Tako se došlo do riječi SINGALIA od koje je kasnije nastala izvedenica Ciganlija.
Pri izlasku iz gradskog autobusa, a na samom ulasku na Adu, pogled i pozornost plijeni kolekcija kamenih skulptura. Zove se „Kameni grad“, a djelo je kipara Ratka
Vulanovića.…
Piše: Viktorija Banić
Sunce žari visoko na nebu, cvrčci mole za predah. Domaći se zavukli duboko u hlad, pušu, mašu i uzdišu kako baš nikad nije bilo ovako vruće. Ljeto. Prilika za susrete, druženje i posjete. Prilika da se ode, kao u utočište, u malena mjesta i krajeve koje smo davno napustili.
Čovjek se ovdje opet osjeti potpun i zadovoljan, a dan postane beskrajno dug. Poznanici me zovu po imenu, pozdravljaju, pričaju o svemu i svačemu, a ja se nakon rastanka s njima često još dugo pitam tko je to zapravo bio i iz koje „priče“ ga uopće znam.…
