Marica Žanetić Malenica
Čitam verse drugih žena
što naseliše me svojim
snoviđenjem,
pa im osjećaje razigravam,
nemire i krikove gušim,
granice između naših nutrina
posuđenim glasom rušim.
09 PRIČE
BJEŽI KAO VRAG OD TAMJANA
piše: Marija Juračić
Zamolila sam zeta da mi iz biljne apoteke donese neko aromatično ulje kojim bih mogla prevenirati prehladu.
Očekivala sam metvicu, majčinu dušicu, možda ružmarin ili lavandu. Ali ne. Kraj cijelog raskošnog izbora, on mi je donio tamjan.
ZAGREB
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
U vrijeme moga boravka u Maglaju Tonćo i njegova supruga su bili učitelji u obližnjem selu Tujnici. Imali su i veliku farmu kokoša.
Sestra Gina je također završila učiteljsku školu i učiteljevala po selima. Marija je s obitelji preselila u Sarajevo, a budući mama više nije mogla, a nije imala ni razloga ostati u Vrhovima, pa je prodala imanje, a dok ne kupi nekakvu kuću u Derventi, preselila je kod Tonće.…
TKO JE TU LUD
piše: Marija Juračić
Ovih se dana u mojoj obitelji stalno govori o štrajku radnika brodogradilišta „Uljanik“ koji zahtijevaju da dobiju svoje srpanjske plaće. Potegnuli su autobusima do Zagreba da razgovaraju s premjerom, da ishode novac koji život znači.
Iskreno, već smo oguglali na takve prizore u Lijepoj Našoj. Gotovo ih doživljavamo kao neki reality show koji televizija korektno prenosi.…
ENERGOINVESTOVA PONUDA
piše: Filip Ćorlukić… iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Tih dana je u tvornicu poslom došao iz Sarajeva moj prijatelj Cvetković (Cvejo), koji je bio direktor Energoinvestove tvornice mjernih i regulacijskih uređaja.
Kad sam mu rekao da sam dao otkaz i da još nisam odlučio kamo ću, odmah mi je rekao da prijeđem u Energoinvest. Stan osiguran, veća plaća, zanimljiv posao u koji se odmah mogu uklopiti.
Zahvalio sam mu se i rekao da mi se nije lako odlučiti, te da bi mi …
S POGLEDOM NA MORE
Kad mi život smota ‘idro/ i kad bacin zadnje sidro
vezat će me moja cima/ u mistu di mora ima
piše: Marica Žanetić Malenica
„Evo morske žene“, kazala bi moja majka, kada bih mokre kose i s kristalima soli na potamnjeloj koži dolazila s plaže na ručak ili večeru u vrijeme djevojaštva i mojih velolučkih ljeta.
Sudbinska povezanost mora i mene posve je razumljiva i opravdana, kako porijeklom, tako i rođenjem. Volim te svoje korčulanske korijene i po ocu i po majci od kojih sam baštinila u krvi dva-tri zrna soli više.…
OPET ŽARULJE
piše: Marija Juračić
Moj zet je ekološki svjestan. Čini mi se na kriv način. Onaj lakovjeran. Zapeo je da u cijelu kuću uvede nove led žarulje.
Sjećam se kako je zdušno zagovarao one štedne, kada su nam ih, ne tako davno, nametnuli.
Da, one štedne. One štetne. One što zagađuju okoliš. One čija se štetnost ispitivala na svega pet uzoraka pa se zaključilo da nisu štetne za zdravlje ljudi. …
PRVI POLJUBAC
JER NEMA VJEČNIH DODIRA
Iz naše arhive/ objavljeno 09.05.2011.
piše: Darija Matajić Agičić
U danima kao i obično svačijima, u danima u kojima se postojanje i ništavilo hvataju ukoštac, u danima po kojima se nužno prosipa vječno slučajna prisutnost nenadanog, biti na Silbi isto je što i dotaknuti dozrelu beskrajnost.
Otok poput ptice u otvorenoj krleci ljepote i nema potrebu bježati, ni otići i kamo otići kad izvan nje stenje negdje u daljini tišina, kad su obale prepunjene sjenama neuspjeha nekih drugih ljudi, kad okićeni most bijelih ptica seli na neko novo kopno i pruža ruke. Za…
GODIŠNJI ODMOR
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moje sjećanje na minulo stoljeće”
Automobilom sam se sa suprugom i kćerkom uputio na godišnji odmor, dvanaestodnevno kružno putovanje: Sarajevo, Dubrovnik, Rijeka, Zagreb, Maglaj.
Nisam imao unaprijed smišljen plan zadržavanja, pa smo ostajali samo tamo gdje nam je bilo zanimljivo.
U sjećanju mi je ostalo putovanje uz Jadran. Prije izgradnje Jadranske magistrale, bila je to vrlo uska makadamska cesta, na…