Iz naše arhive/ objavljeno 29.09.2017.
U sjećanje i spomen na zarobljene, nestale, ubijene, preminule i preživjele Hrvate iz bugojanskog logora Stadion i njihove obitelji.
piše: Dragica Šimić
Danas sam tako umorna. Rado bih ostala kod kuće. Osjećam se iscrpljeno, bez atoma snage u sebi.
Svaki dan jurnjava, potraga za hranom, čekanje u redu pred Caritasom, kuhanje sa oskudnim namirnicama, čekanje pred logorom smrti.
Od stražara dobijam informaciju da moj suprug više nije tu.
– Znate li gdje je, pitam oboružana nadom da je živ ali vrlo dobro…