Marijan Gubina: “260 dana”
Dugo je trebalo osobi da se približi, no kako se približavala, tako je sve više sličila mom tati. Ocjenjivao sam, tj. uspoređivao glavu, kosu, pokrete. Podigao je glavu. To je tata!
Toliko sam brzo htio sići s drveta da sam usporio sam sebe, no došao sam do grane s koje mogu skočiti. Skočio sam na noge, pao na glavu i kao pantera iz ležećeg stava zagrebao prema svom tati.
Zbog prevelike želje da stignem što prije, trčao sam kao lud, …