O Premužićevoj stazi, koljenima iz Slavonije i jednoj istarskoj Gazeli koja je hodala brže od vremena.
tekst i foto: Antun Lukšić
Postoje putovanja koja čovjek planira mjesecima, a postoje i ona koja ga, čim započnu, stave na kušnju svih njegovih uvjerenja, zglobova i kondicije. Ovo drugo dogodilo se nama 21. lipnja, kada smo u organizaciji Brodtoursa krenuli iz ravne, pitome Slavonije prema kamenom kraljevstvu Velebita.
koliko je mene otprije u ovoj meni sadašnjoj
Odavno nisam čula zanimljivije predstavljanje knjige no što to bijaše ono Gojka Borića. Knjiga se zove “Hrvat izvan domovine”. I tek trebam zaroniti u njene stranice. I dok sam slušala autentično, duhovito i vispreno, ne čitanje niti predavanje, nego pripovijedanje proživljenoga i viđenoga od strane autora, podsjetila me ova knjiga na jednu drugu koja je obilježila moje djetinjstvo.
vrijeme ispirem sitom mudrosti
Od svih kršćanskih blagdana Veliki petak budi kod mene najviše asocijacija. Više nego svi ostali zajedno. Nije to lako u jednoj kolumni ograničenog prostora pojasniti, ali ja ću pokušati…
Magnolija na Korzu svima je poznata. Iz godine u godine razbija sumnje da je proljeće stiglo. Preko 50 ljeta joj je. Toliko proljeća dočekali smo zajedno. I u vrijeme kada sam živio u Njemačkoj, znao sam da je magnolija na Korzu procvjetala. Uvijek mi je to netko javio.…
Kad sam bila dijete, nisam baš, pravo rečeno, previše znala o pojmu „Gastarbajter“. Sjećam se da je jedna Dajana, djevojčica iz mojeg razreda u osnovnoj školi, imala oca koji je radio negdje u Austriji. Bila je uvijek fino odjevena, imala lijepe olovke i bojice. Čak u to doba i olovku što briše tintu naliv-pera! Kako smo mi druga djeca zavidno gledala te lijepe školske sitnice.…
osamdeset šest tisuća četiristo sekundi