događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
tekst: Marija Kukić
Svake prve nedjelje u mjesecu veljači obilježava se u nas i u svijetu Dan života. Svrha je osvijestiti ljude i potaknuti ih na zaštitu, poštovanje i njegu svakog života od začeća do smrti.
Svaki ljudski život je dar kojega treba cijeniti, voljeti, poštovati onakav kakav jest.
Nevažno je koje je boje, vjere, rase, spola, kakva mu je boja očiju i kose, je li mlad ili star, zdrav ili bolestan …ili je to osoba…
PSSST!!! TIŠINA!
Piše: Viktorija Banić
Par tvrdih korica, brdo papira između i nebrojena slova – knjiga! Čudo veće i trajnije nego što bi čovjek pomislio. Ne pričam ni o svitcima pergamenta, ni rižinu papiru, pogotovo ne o e-knjigama. Pričam o onim pravim velikim i malim, debelim i tankim, novim i starim, smiješnim i tužnim… O onima koje smo, nekada puno više, darovali, kupovali, posuđivali, podupirali njima namještaj, u ratu ložili, sada valjda opet cijenili…
Što je za tjelesno zdravlje ljekarna, za psihičko – knjižnica. Carstvo. Otkriveno, od malih nogu. Istraživano, posebno za vrijeme ljetnih praznika. Ma kakav Indiana Jones u svoje doba, kakvi dijamanti! …
tekst: Ruža Silađev …Iz knjige “Divani iz Sonete”
Mariino je u Sonte oduvik veliki blagdan. Blažena Divica Marija je jako štovana, slavita ko veliki uzor, utišiteljica i pomoćnica, pa otud i njezino ime rado davano žencke čeljadi.
Nema familije da nema makar jedno ime Marija, a potrefi se da ima i dvi tri Marije u iste familije. Doduše, više ji zovemo Marice, a di koju i Maco. Marija Tacina, Marija Gelvina, Marija Krstina…Marica Šantina, Marica Štrikina, Marica Sondina…Maca Cagina, Maca Košarina, Maca Pišina……
piše: Marija Kukić
Eee, kakva su to bila vremena! Druga polovina dvadesetog stoljeća! Posve, posve drugačija!
Moje djetinjstvo ima puno dodirnih točaka sa životom Emilovim (pokojni Emil Cipar, suosnivač i urednik HGB, op.ur.).
Rodili smo se i živjeli u približno isto vrijeme. I dok sam čitala priče pod naslovom Vječno gladan iz Emilove zbirke „Ono malo duše“, pronašla sam toliko sličnosti s mojim djetinjstvom.…
Tekst: Dragica Šimić
Tea
Kada bi otvorila prozore možda bi sjeverac zgrabio sve te sive, opore misli i sjećanja i rastjerao ih kao tmaste, zgusnute oblake iznad njene glave. Ali vani je bjelina opčinjala joj oči i nije htjela pokvariti ljepotu borova čije su se grane savijale pod teretom snijega ni oteti veselje usamljenom vjetru što je kovitlao bijele nanose, vraćao ih u visine i veselio se njihovom ponovnom padu.…
Tekst i foto: Marija Kukić
Ovih prohladnih zimskih dana i ledenih noći kutjevačkim vinogradima čuju se pucnji, odjekuje svirka i pjesma. To vinogradari i vinari proslavljaju Vincelovo, Vincekovo, Vinkovo…ili kako se već zove u nekim drugim krajevima Lijepe Naše.
Proslavlja se ovaj dan na različitim mjestima i na različite načine. No, u ovom kutku moje Zlatne doline ovaj dan ima posebno značenje. Tu se nalazi kolijevka vinove loze i prijestolnica vina.…
iZ NAŠE ARHIVE …objavljeno 06. ožujka 2011.
Iz bilježnice moje bake
piše: Emil Cipar
Ne znam zašto, ali u doba poklada često mislim na grenadir-marš, granatir-marš …ili kako se već sve to jelo ne naziva. Prosto je to jelo, koje se često jelo, a bilo je gotovo redovno na pokladni utorak na stolu. Ne znam zašto …je li to bilo povezano s nekom tradicijom, ali bilo je tako. Grenadir-marš i krafne.
Pjevalo se i veselilo i nekada za poklade. Sve je bilo nekako spontanije, opuštenije, luđe……
Nela Stipančić Radonić
za gušu stisla čvrsto zima
pa sve bijelo, bijelo pred očima
dah se ledi, a suze trepere dok lagano klize
niz lica prolaznika s rukama zavučenim
duboko u džepove
kao miševi u svoje rupe, a noge
navrat-nanos poskakuju po zaleđenoj cesti,
dok neke plešu nezgrapno po zraku
skupa s ledenim vjetrom što s krovova vreba…
Iz naše arhive ...objavljeno 24.05.2011.
piše: Sonja Breljak
Poput riječi dijaspora, tako mi uvijek tvrdo i grubo zvučala i riječ integracija. Znači puno a opet zvuči nekako isprazno. Riječi dijaspora u Hrvata se pokušalo stati u kraj, nadomještajući je blažom riječju /hrvatsko/iseljeništvo pa opet ona prva nekako preživjela sve te napade i …iako znači nešto drugo …ostala visjeti u zraku kao naša odrednica.
Ni s riječju integracija nije se puno bolje sreće. Od česte upotrebe zadnjih godina, postade pomalo bezlična, potrebna a ne previše…
