Marica Žanetić Malenica
osamdeset šest tisuća četiristo sekundi
život mi svakog dana marno na račun polaže
uz savjet da mudro upravim tim imutkom
kojeg na mojoj ogrlici od rođenja slaže
.…
09 PRIČE
KRUH ISPOD PEKE
Priču koja je ušla u finale natječaja GK Slavka Kolara Čazma za kratku priču satiru.
tekst: Marica Žanetić Malenica
Tijekom ona tri godišnja doba kad se ne otapamo poput špeka pod ljetnim suncem, On i ja često se subotom ili nedjeljom skićemo uokolo, uz obalu ili u zaleđu. Nekad unaprijed odredimo cilj, drugi put odemo gdje nas volan odveze. Te subote smo bili suglasni da želimo švrljati po Imotskom. Nakon što smo bacili pogled na ona dva raznobojna jezera, stigli smo u gradić po kojemu je i cijela krajina nazvana.…
ČEKAJ ME…
Tekst je sudjelovao na ovogodišnjem natječaju “Misto moje drago” Narodne knjižnice i čitaonice Tisno.
autorica: Sonja Breljak
Eto, došao je i taj dan. Dan odlaska. Dočekujući ga, sunce je ispunilo obzorje a nebo nad cijelim tobom, ostalo je bez oblačka. Kao da je znalo da upravo tu sliku treba ova osjetljiva duša. Šum mora i šapat borova pratit će me na svakom koraku učinjenom tisuću kilometara daleko od ovih tišnjanskih uspomena.
Ovogodišnji boravak u „mistu mom dragom“ imao je proljetnu uvertiru, ljetni zaplet i jesenji smiraj.…
OPROŠTAJ
piše: Đurđa Vukelić Rožić
Tih i samotan put, poput bore na čelu nizine vodio me kroz nebrojene nijanse zelenog. Nad makadamom lebdio je oblačak prašine koja se slijegala nakon što je bijeli kombi prozujao uz mene, u nekoj od svojih uobičajenih žurbi. Posivjelu cestu u stopu su pratile raspršene ljubičaste cvjetne glavice crnog sljeza, što virihu iz nepokošenih jaraka koji pratili su cestu. Plavili su se cvjetovi divlje loćike, konjima omiljene, a odoljeni su se bijelili iznad cvjetnog špalira uz put, …
BIJELA HALJINA
piše: Ruža Zubac-Ištuk
– Od danas ćete imati još jednog učenika u razredu – rekao je razrednik smirenim glasom svojim učenicima. Antun je dobar i vrijedan dječak. Molim vas, upoznajte se s njime i pokažite mu slobodnu stolicu u učionici.
Antun je nepomično stajao pokraj razrednika, zbunjen i izgubljen, kao da očekuje kaznu. Prišlo mu je nekoliko učenika i rukovalo se s njime, ali mjesto…
VRNUL SE BUM NAZAJ
Od Emila se, čak i nakon njegova fizičkog odlaska s ovoga svijeta, može puno naučiti o iseljeničkom životu kojeg je u Njemačkoj živio više od 35 godina.
Iz naše arhive …objavljeno 29. svibnja 2011.
tekst: Emil Cipar
foto: naslovnica “Ono malo duše”, rad akademskog slikara Marka Kerna
U predivnoj pjesmi Zvonka Špišića “Suza za zagorske brege”, iseljenik pri odlasku iz rodnog kraja sa „pinklecom na plećima“, „knedlom u grlu“ i suzom u oku obećava bregima da: vrnul se bu nazaj.
Mogao je to učiniti pri odlasku. Tada je postojalo samo jedno značenje za povratak.
Ali što reći nakon više od trideset i pet godina provedenih u inozemstvu!?…
KALEIDOSKOP ŽIVOTA
piše: Marica Žanetić Malenica
Tog lipanjskog predvečerja u Vižinadi, malom mjestu u unutrašnjosti Istre, na susretu čakavskih pjesnikinja i pjesnika Verši na šterni (gustirna, cisterna ili bunar) govorila sam svoju pjesmu Zbaćeno jaje, napisanu na velolučkom dijalektu. Na tom događanju predstavljen je i zbornik pjesama odabranih po natječaju GK Poreč.
Vrativši se na svoje mjesto na platou, slušala sam glazbenu točku i razmišljala o dvije stvari. Kako to da ja, koja u Splitu živim od gimnazijskih dana, ne pišem na čakavici, što bi bilo očekivano i logično, već na štokavskoj ikavici Vele Luke u kojoj, zapravo, nikad nisam živjela?…
TALIJANSKA ŠTIKLA
(II. dio)
piše: Marica Žanetić Malenica
Trulli – bijele kućice sazdane od vapnenca
U regiji „maslina i vina“ ostala sam zatečena čudesnim spojem tradicije i modernog, i to već na samom početku, pri susretu s gradićem Alberobello.
Naziv grada u prijevodu znači „lijepo drveće“, a prema legendi ovdje je u prošlosti disala i hlada nudila hrastova šuma.
TALIJANSKA ŠTIKLA
(I. dio)
piše: Marica Žanetić Malenica
Ne treba meni nitko reći da putovanje blagotvorno djeluje na žensko zdravlje. Kao iskusna žena, koja ne preže od svekolikog kretanja u vremenu i prostoru, ja to znam i osjećam.
Svaki put kad poskakujem na sjedalu u autobusu, ljuljuškam se u brodskoj kabini, klizim po šinama vlaka ili se, pak, spuštam i penjem nebeskim visinama osjećam kako mi se rastresa pijesak u bubrezima ili…
ZEMLJA BEZ RIJEKA, JEZERA I PLANINA
MALTA – (III. dio)
piše: Marica Žanetić Malenica
Gozo – Kalipsin otok
Pola sata vožnje trajektom iz Vallette dovoljno je da se stigne na Gozo, drugi po veličini otok malteškog arhipelaga s bujnijom vegetacijom i s puno manje prometa. Po razvijenosti je 14. općina od 50 koliko ih na Malti ima.
Nazivaju ga i Kalipsin otok jer smatraju da je upravo on otok Ogigija iz Homerove „Odiseje“ na kojemu je nimfa Kalipso zadržala Odiseja…