događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Knjiga je prijateljica duše (Francesco Lanza)
tekst i foto: Marija Kukić
Kutjevo-Zagreb/Dogodilo se još jedno putovanje, jedna ne previše duga vožnja do Zagreba.
Što nas sve čeka na tome putu? Iako znamo hodogram, iznenađenja i nepredvidive situacije uvijek su moguće. A to je ono što meni svako novo putovanje čini zagonetnim, čarobnim …što u meni budi znatiželju, otvara pregršt pitanja.
Iz naše arhive/ objavljeno 10.11.2012.
piše: Jasna Lovrec
Sveti Martin umro je 8. studenog 397., a njegov spomendan obilježava se 11. studenog na dan njegova pokopa. Bliži se naveliko slavljen datum u sjeverozapadnim krajevima Hrvatske, 11.studeni ili Martinje.
Nakon obavljenih berbi grožđa utihnulo je klopotanje klopoteca i odzvanjanje veselih melodija briježnim krajem Međimurja. Sada se u tišini podruma, klijeti i pevnica čuje još samo prigušeno «burk», «burk» vrenje mošta koje se isto bliži kraju pa moštu predstoji obred prijelaza i krštenja u vino.…
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Kako san se spremija da zimu učinin u metropolu ove zadnje dane sve ništo mislin da bi mi bilo boje dikod drugo bit lovit ribu i samo čitat sve ove pizdarije koje se događaju u Lipoj Našoj.
Živija san turbulentno ča oče reč sa puno svakakvi da prostite sranja oko mene ma da ču ovako provodit starost nisan misli ni u snu.
Kad san se prijavi ka dragovojac marča miseca 1991 mislija san…
Štorija iz naše lipe metropole
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Evo štioci dragi kako san vas več aviza akošta san u naš lipi Zagreb i misli san jo ala če bit puno dosade pa neču znat o čemu vas avizavat i ča notavat na kartu.
Ma svetega mi Ante Padovanskega u možjane san dobi take udare da san misli kako san upa u epicentar nikega jakega tajfuna oliti koje gore nevere.
Najprin san se u ćudu zlamenova dok bi štija ča sve govoridu…
piše: Marija Kukić
Ovo je poseban dan u godini. Ovo je dan posvećen svima koje smo voljeli i koji su nas voljeli, koje smo cijenili i poštovali i /ili su oni nama to uzvraćali.
Ovo je dan kada moleći i plačući palimo svijeće i donosimo cvijeće onima koji su obilježili naše živote, onima koji su ostavili makar i najsitniji puteljak utrt u stazu našeg života.
Prekrasno je vidjeti lampionima i svijećama osvijetljena groblja, …
Iz, ravno iz Sa(mo)bora: Koncenzus oko vruće, za državu goruće teme
S monograma “skinuo”/zapisao: Joža Prudeus
U dvorani onako netko sjedi, netko šetka, netko čita novine, netko se igra mobitelom i tome sl. Viđeno, uostalom.
Sporedna je, iako značajna osoba u čudnoj monduri koja neprestance noša, raznosi i po klupama slaže hrpetine papirnatih materijala.
Može povremeno mijenjati govornicima vodu, nije bitno, jer sve skupa kratko traje. I bolje. Bitno je da se svima žuri.…
Mala zemlja velikih ljepota …3. dio/ s putovanja u Crnu Goru
tekst i foto: Marija Kukić
Dočekalo nas je sunčano i toplo jutro. Ležerno, opušteno, bez strke, jurnjave i nervoze krenuli smo prema svom vlastitom gnijezdu.
Pred nama je dugi put prema sjeveru. Vraćamo se kao što to rade ptice selice u proljeće.
Pri povratku nismo išli duž cijelog zaljeva nego smo, vozeći se trajektom, skratili put za devedesetak kilometara. Za nekoliko minuta bili smo na drugoj obali.…
Mala zemlja velikih ljepota …2.dio/ Zapis s putovanja u Crnu Goru
tekst i foto: Marija Kukić
Budva/ Jutro nije bilo baš obećavajuće i nije dalo naslutiti kakav će nas dan dočekati.
Jutarnja izmaglica, oblaci na nebu i ne baš visoke temperature …i lagana šetnjica gradom i pješčanom plažom. Palme, i ponovno palme …
Grad je prelijep, uredan, čist, posebice njegov stari dio.
U ranim prijepodnevnim satima dočekalo nas je sunce. Kao da nam je i ono poželjelo…
1. dio: Autobusom prema jugu
tekst i foto: Marija Kukić
Kutjevo/ Točno u ponoć gasi se ulična rasvjeta u mom gradiću. Autobus kreće pola sata iza ponoći.
Da ne bih tapkala po mrklini noći, jer ipak nisam sova koja i u mraku vidi, poslušala sam na Radio Zagrebu „Vlak bez voznog reda“ našeg Emila. Potom sam se prije gašenja svjetiljki uputila do moje škole.
Putovala sam s kolektivom autobusom na trodnevni izlet u Crnu Goru. Kada smo kretali, jedino svjetlo u ulici bili su upaljen…
Duboko i bolno me je dodirnula ta vijest, o smrti Emilovoj, slomilo se nešto u meni, javio se onaj bol kao kada izgubiš nešto vrijedno, nešto što ne možeš ponovo naći
Drago Oršić
Ni samome mi ne ide baš najbolje, što se zdravlja tiče, pa moji pogledi često, u ovo jesenje jutro, sa strahom šaraju tmurnim nebom, jer svaka promjena vremenskih prilika neugodno biva popraćena posebnim bolom na operiranoj kičmi koji je jako teško opisati.
Vraćam se iz dnevnog boravka, gdje promatrah nebo i palim kompjuter. Kao i gotovo svako jutro, prelistavam dnevne novine, mahom Večernji, pa sbplus, hr glas berlin i druge vezane uz domovinu…