09 PRIČE

U SAVUSU UZ SAVU

Posted on

Rečenica koja na kraju ima točku, zove se točkasta rečenica

Marija Kukić
DSCN7991Subotnji dan obasjan proljetnom suncem. Vjetar na trenutke lagano zalahori, a zatim pokazuje svoju snagu njišući raširene suncobrane. Vrijeme ugodno, upravo kao naručeno za sjedenje na nekoj udobnoj stolici i uživanje u proljetnom danu, uz spontani razgovor.

Njih troje, Emil, Čuko i Marija našli su se te subote ispred Savusa uz Savu. Iako se pomalo pribojavala tog susreta, Marija je već s prvim pozdravom i prvom izgovorenom riječi znala da nije…

više

LAKO JE TADI U ŠVICARSKOJ

Posted on

-Niki ti čojek Ivane nisi

Jadranka Haznadarević
pijanci-Propo je tatin grob …veli mama …Treba na njega navest par tačaka zemlje, pa ako imaš vremena…

I tako ja lopatu i tačke u šake, pa na groblje. Začudi me što ju vidim kako sjedi na Matinom grobu, i odmah mi padne na pamet jedan događaj desetak godina prije:

Povremeno bi u „vezi posla“ pokojni Mate navratio kod tate, i to sa punom ploskom „odlitre“ skrivenom ispod sakoa. Tata nikad…

više

NESUĐENA PUNICA I PUNAC

Posted on

Da si lud, znala sam, ali ovoliko…

Joža Prudeus
dog-wearing-glassesBože moj, kako li godine lete. Lete? Prolete, odlete i još k tome nisu selice da bi se vratile.

Gdje su te godine kada sam put Novigrada via, uvijek mi drage Rijeke, Kvarner expresom koji bi iz Zagreba polazio točno u 6. 20, a stizao na kolodvor ovog ljupkog grada na vrijeme ili tek kojih pola sata zakašnjenja.

Uglavnom negdje oko devet i pol puklo bi mi more pred očima…

više

PROŽDRLJIVI TETAK

Posted on

I da znaš Iviću moj, fina su ti dičica!

Jadranka Haznadarević
mitten-im-leben-suechtig-nach-essen-maria-wird-niemals-satt–Jestel’ vi svi Ivanovi? …upita  nas  debeli čovječuljak u tijesnom zelenom nakrivo zakopčanom kaputiću.  Izgledao nam je kao križanac žabe krastače i našeg bivšeg susjeda Stipana glavonje.

– A da čiji bi bili! – odgovori  mu moj brat, kao da se razumije samo po sebi, da su sva djeca iz ulice Ivanova.

– A ha haaa,- nasmije se debeljko na sav glas.

– Vidi ti njega, pravo mi i kažeš.…

više

LEZI U ORMAR

Posted on

Eto, gledam sliku iz tih davnih dana

Joža Prudeus
das-klassenzimmer-von-anno-dazumal-c75fb802-ebf6-4bf0-a9f5-e07a694e1b7fE, moj Nikola, Nikola! Ma što Nikola? Nikolice!

Sjećam te se dan-danas, točnije noćas dok ovo tipkam, tebe, jer sam ti davno, doista davno, obećao da ću, ako ikada budem išta piskarao, ugurati te između korica. Zavrijedio si, svaka ti čast! Znaš li ti da si, onih davnih šezdesetih godina, meni spasio glavu? Zaboravio? Ja nisam.…

više

ZAROBLJENI U SEBI

Posted on

Kuća bez vrata i prozora

Marija Kukić
12264Iako je prohujalo mnogo godina, čak i desetljeća otkada sam bila seoski đak, još i danas se sjećam jedne narodne zagonetke koja glasi:

Ja znam jednu kućicu
bez vrata i  bez prozora.
Kad gazda hoće na ulicu
zidove probiti mora.…

više

KUD BAŠ SVIBANJ

Posted on

Čudan sam vam ja svat: od ludorija zaspim kao top.

Joža Prudeus
lehrer-540x304mnRuku na srce, (zašto? pojma nemam), pisao sam učiteljske priprave redovno, uredno, opširno, pregledno, svakodnevno čak i kada je bilo nepotrebno (recimo kada sam trebao đacima čitati, čitati i samo čitati. Ipak. Neka.)

Ušlo to mlađahnom učitelju u krv, pod kožu: pa nadnevak, pa naslov teme, pa nastavne jedinice, pa odgojni i obrazovni ciljevi, uvodni dio u minutu točno predviđeno, glavni dio u sekundu, završetak u stotinku; pitanja pa potpitanja, čak moguće đačke…

više

SJEĆAŠ LI SE ANA…

Posted on

Na njenim smežuranim, promrzlim rukama čitali smo nečiju bešćutnost.

Mirko Popović
STARICA I PASNakon što je Reks bestraga odjurio preko zaleđenog parka starica B. je još samo bila svjesna da je povodac u njenoj ruci postao posve lagan, a već sljedećeg trenutka, našavši se u neobičnom kovitlacu, snagom je inercije, stara, nemoćna i krhka snažno udarila o kestenovo stablo. Izgubivši svijest, izudarana i izgrebana, čak su i mrazni siječanjski okovi izmicali njenim osjetima.…

više

REX NA UZICI

Posted on

A ono ispod stola – rex!

Joža Prudeus
leinePopodne. Eto mene u zbornici.

Bože, koje li divne zbornice, sve kolegica do kolegice, a nas muških manje od četvorice. Pa još kad nam se poklope rasporedi, znam čak biti samo ja blaženi među damama.

Malo mi se to kasno dogodilo, kad već zakročih u godine kada sam svu tu ljepotu gledao s povelikim…

više

ZRAKOPLOVI KRIVO ZAPLOVILI

Posted on

NNNI …ništa nas nesmije iznenaditi

Joža Prudeus
000007avNišta vas ne smije iznenaditi pa ni ova istinita zgoda koju bih, da se nije zgodila, trebalo izmisliti.

Bijaše vam to negdje osamdesetih godina prošlog stoljeća (ako ovo čitate u XXI.). Jutro je, negdje oko dva nakon ponoći pa se točno godine ne mogu dosjetiti, još se nisam do kraja razbudio. No, godine nisu važne, važno je ovo u čemu bijah sudionik čak dva puta te nesretne godine.…

više