BIJEG IZ SAMOĆE

PUTOVANJA
piše: Nada Landeka

Usamljenost! Riječ koja otvara brojna razmišljanja i ukazuje na stanje duha u kojem se čovjek osjeća beznadno sam, bez razumijevanja bližnjeg, bez osjećaja da  se može osloniti na bilo čije rame ili da može nešto reći a da se istovremeno osjeća shvaćen.

U vrijeme današnjice teško da možemo opisati klasičnu usamljenost kakva je vladala nekada.  Prije  je čovjek manje imao ali se više družio pa je manje bio i usamljen. U  ljetnim večerima…

više

ŽIVOTNA RIJEKA

PUTOVANJA
piše Nada Landeka

Često koristimo rijeku kao usporedbu sa životom i ponekim životnim situacijama. Ponese nas život poput rijeke, baca, udara o obalu, potopi pa opet izroni, i tako dan za danom neprekidno bujica nosi, aponekad  nas zadesi i suša.

I riječi se često nižu poput riječne bujice. Teku bez prestanka i tvorcima riječi nikad nije bio problem perom prenijeti  na papir sve ono što im je na srcu  i u  duši. No životni, a i neki drugi virovi nekad znaju biti toliko jaki da utrenutku voda bude iznad…

više

TIKVICE, BUNDEVE I PRIJATELJI

Iz naše arhive (objavljeno 9. rujna, 2010.)
Iz bakine bilježnice:
piše: Emil Cipar

Sa velikom odgovornošču postavljam tezu da su  uspješni vrtlari ili bogati, ili nemaju prijatelja. Ja sam najbolji dokaz toj tezi i …spadam u drugu vrstu.

A evo kako:
Od roditelja sam naslijedio voćnjak u Bartolovcima kod Slavonskog Broda (vidi geolokaciju). Bio je tu nekada davno…

više

BJELILO PAPIRA

Iseljenička priča
piše: Emil Cipar

Nije bilo uzalud 3 …dio treći
-Mach was du willst? Reče Tomica svojoj ženi i uputi se u vrt. U zadnje vrijeme je često koristio tu rečenicu. Odnosi sa Chantall nisu bili baš… u zadnje vrijeme često je provodio više slobodnog vremena u laubi, nego kod kuće.

Stigavši u vrt uputi se odmah u laubu. Ne pogleda ni lijevo ni desno, ne primjeti ni odlomljenu granu na cvjetnoj gredici. Nakon nekog vremena izađe s bocom piva na malu terasu ispred laube.…

više

DVIJE STRANE JEDNE MEDALJE

Pokušati ću to prikazati u dvije priče …

Priča prva …jedna strana medalje

Prije osamostaljenja Hrvatske rado sam odlazio u crkvu.Tako sam odgojen, i iako ne preveliki kršćanin, ipak sam rado znao otići na misu nedjeljom. Tada crkve nisu bile prenapučene i mjesta za sjediti u klupama bilo je na pretek.
Danas je situacija posve drugačija. Crkve su danas za vrijeme velike mise dubkom pune, tako da je skoro nemoguće ući u njih. U razgovoru s ljudima, koji su do jučer …prije osamostaljenja Hrvatske …izbjegavali posjete crkvi,  doznajem kako oni onda „nisu smjeli ići u crkvu“. Obično sliježem ramenima, jer nisu mi jasni njihovi argumenti. Ja sam uvijek smio ići u crkvu. Ja sam obavio prvu pričest, negdje 1955, krizmao se, bio ministrant, vjenčao se u crkvi, i sve to u ondašnje vrijeme. Ja sam smio. No sada ne mogu niti ući u crkvu na veliku misu. Čudno, neko vrijeme došlo.

No to nije bit priče.Volio sam poslušati propovijed, ne toliko da bih sve doslovce uzimao zdravo za gotovo, nego sam uvijek našao ponešto, što me je poticalo na razmišljanje.Posebno mi je ostalo u sjećanju, kada se lokalni svećenik, u svojoj propovijedi, obrušio na masovni odlazak naših ljudi na rad u Evropske zemlje, ponajprije Njemačku.
I sam sam već bio u Njemačkoj, pa sam pozorno pratio tijek propovijedi. Uz obavezno bla, bla …o napuštanju djedovine i ognjišta …bila je i jedna tema koja me je potakla na razmišljanje. Taj dio propovijedi, uzet iz konteksta glasio je otprilike ovako.
I tako, braćo i sestre, koliko god nam je tuđina pomogla, u materijalnome smislu, uništila je našu dušu. Jer …do ovih dana …nikada više razvoda brakova i propadanja obitelji ne bijaše kao sada. Pa stoga zdvojno, s bijesom u srcu velim …što si nam napravila Njemačka?… Pomogla si nam i za to ti hvala, ali ne uništavaj naše obitelji i ne nanosi bol djeci našoj!
Da …bila je to tužna spoznaja, preozbiljna da bi se preko nje ovlaš prešlo. No, nisam se mogao oteti dojmu, da svećenik, bilo namjerno bilo nehotice, nije spomenuo srž problema. Nije našao za shodno spomenuti inatčicu, koju je morao spomenuti … „zašto“ se sve to dešava?!

Priča druga …druga strana medalje

Jednom prilikom, za vrijeme godišnjega odmora, tražeći nekog majstora kojeg trebam pri gradnji kuće, našao sam se u društvu u kojem je on bio … naravno u gostionici. Pošto me je zamolio da sačekam dok riješi neki problem s kolegom koji je tek trebao doći, naručih piće i sjedoh za susjedni stol. Bilo je predvečer pa sam i tako imao vremena.
Za susjednim stolom odvijao se zanimljiv i prilično bučan razgovor, tako da je cijela gostionica mogla čuti o čemi je riječ. Jedan, iz grupe za stolom, bi upitan …zbog čega se već, nakon godinu i pol dana boravka u Švedskoj, tako naprasno odande vratio?
Šta  kažete …vratio? Pobjegao sam ti jadan! Bilo me i zatvorilo mjesec dana …a ni kriva ni dužna. Sad slušaj šta mi se dogodilo …
Radio ja u dobroj građevinskoj firmi. Dobra plaća a i posao nije težak. Žena se zaposlila u nekom birou …isto dobra plaća i bog te veseli! Dobre pare mi na stranu metili i spremamo se nešto i graditi ali …eto ti vraga!
Kaže žena …doći će joj kolegice iz biroa u posjetu, u nedjelju popodne. Dobro …velim ja …neka ih. I došle njih tri.
Raskokodakale se one u dnevnoj sobi, k´o kokoške. Neko vrijeme sam to trpio, ali već mi počeo tlak rasti. Nikako ne prestaju …kokodaču li kokodaču. I ona moja s njima pristala …pa ovo …pa ono. Pušem ja …al´ trpim!
Onda moja žena iznijela kolače i pita ih da skuva kavu. Jedna od kolegica veli joj …pa što ne bi to ja napravio? I tako ništa ne radim! I onda ona moja luda veli meni …de skuvaj!  E, to je prelilo čašu!
Kako sam već bio nabrusit, prvo njoj zviznem šamarčinu, a onda otvorim vrata i istjeram one kokoške van. Za mene svršena priča. Ja äu ti kavu kuvat?!!
Al´ ne lezi vraže! Nakon pola sata zvoni na vratima. Žena još cmizdri.
Ja otvori …kad bog te maz´o …policija! I one kokoške s njima. Ko zna šta su im sve one alapače napričale …i oni ti mene u stanicu, pa u zatvor.
Sutradan  …došao neki gospodin i sve lijepo sa mnom. Pita …jesam li stvarno udario ženu. Velim mu da sam ju “samo ošamario, pa nije to ništa”, a on veli da je to “itekako nešta?
I zavrüi ja pred sudcem, a on mi odreza 30 dana zatvora i veli …ako se to ponovi dobit ću dvije godine!
Čim sam došao kući velim ja onoj mojoj da bih ju najradije ubio, ali ne smijem jer mi se ne ide u zatvor, nego …velim …ja pakujem stvari i pravac kući, a tebi volja sa mnom il´ ostat?! 

više

JEZICI, RIJEČI…

SANJINE PRIČE
piše: Sanja Pilić

Baka je s djedom katkad govorila njemački.
Značilo je da razgovaraju o ozbiljnim stvarima koje nisu za dječje uši.
Sjedili bismo u wohnzimmeru, a teta bi ušavši u sobu rekla Küss die hand.
Susjed bi nas pozdravljao sa Smrt fašizmu, sloboda narodu i smiješio se. Bojali smo ga se.
Uzvratila bih sa Zdravo.
Onda bih otputovala tati. U Split. Tamo smo gledali talijanski program na televiziji i držali se za ruke. Druga teta Vera pjevala je ariju iz opere Carmen u kupaonici.
Kuhala je salšu.…

više

A ŠTO NAPISATI

Iseljeničke priče
piše: Emil Cipar
Nije bilo uzalud …dio drugi
Te večeri Tomica nije znao što početi prije, iako baš nije imao puno posla …kako provesti vrijeme …ima i dugi vikend pred sobom. Bila je subota jedne kasne jeseni 1974.
Već je petu godinu u Njemačkoj. Odavno je napustio Đurinu montažu i zaposlio se u njemačkoj firmi. Sa društvom s kojim je došao u Njemačku gotovo da nema nikakav kontakt. U tvornici i gradu ima dosta novih poznanika iz Jugoslavije s kojima održava površne kontakte. Vikend uglavnom provodi u jugoslavenskom…

više

NIJE BILO UZALUD

 

ISELJENIČKE PRIČE
piše: Emil Cipar

PRIČA O BOŽI
Predgovor autora:
Slavonsko selo doživljavalo je često promjene. Ratovi, bolesti, požari, suše …pa i tehnološki razvoj …sve je to mijenjalo navike i običaje. Ali nikada te promjene nisu bile tako brze i dramatične, kao krajem 60-tih godina.
Tada je počelo izumiranje sela.
Stare tradicionalne strukture potpuno su nestajale, selo je gubilo osjećaj zajedništva. U takom štimungu počinje ova priča. Priča je istinita. Osobe i mjesta u njima, zbog zaštite privatnosti …imaju

više

TRENKOV DVORAC DANAS

Nek se pamti i spominja
piše: Željko Mužević

Između Požege i izletišta Velika nalazi se mjesto Trenkovo, gdje je imanje i dvorac imala glasovita obitelji Trenk poznatoj po pukovniku Ivanu Trenku vojnom zapovjedniku Broda i njegovu sinu barunu Franji Trenku pred kojim je doslovce drhtala zapadna Europa. Danas su ostale samo priče, legende i dvorac koji je sada praktično ruševina koju nema tko obnoviti.
Čitav život baruna Franje Trenka isprepleten je brojnim avanturama kako na vojničkom tako i ljubavnom polju. A bogami i…

više

ZVIJEZDA

piše: Marijo Glavaš
Vladimira sam upoznao jedne prohladne kolovoske noći uz rijeku Lim. Bilo nas je tu sa svih strana bivše države, svi na okupu u Bijelom Polju u kojem na brdu iznad glavne ulice, između naherenih kuća, na zelenoj pozadini stabala, u kontrastu s prostorom i vremenom, a opet nekako skladno blista golema crvena petokraka, nimalo klimava i bez dvojbi, kao da se Juga nije ni raspala. Nitko ne progovara ni riječi o politici, pročišćena smo uma, misli filtriranih kroz poeziju zbog koje smo i došli u Crnu Goru.…

više