događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Jedna životna priča (3)
Piše: Veronika Vere
Prošla su četiri mjeseca.
Svačije srce je počelo novi život, osim moga. Rodbina se priviknula da u obitelji imamo jednu osobu manje, žalost se polako stišavala.
Jednog dana, pozove me moj tata;
-Slušaj me, Ljubice, ja sam odlučio da malo odeš na selo, baki, jer ja moram raditi, a baka bi se ljepše brinula o tebi!
-Ali, tata, ja ne želim nikuda ići! …bolno sam zavikala…
DIVAN SKITNJE
piše: Emil Cipar
Ma ko ne zna šta je kolo? Narodni ples, većinom u krug u kojemu sudjeluje više osoba. Nemam nakanu pojašnjavati značenje riječi …samo da napomenem da ih ima bezbroj i da se razlikuju od naroda do naroda, od regije do regije, od sela do sela.
U Slavoniji …jedno od bezbroj kola zove se Šimino kolo.
I kolo o kojemu želim pisati nazvah Šimino kolo. …
Jedna životna priča (2)
piše: Veronika Vere
Stigavši u Zagreb očekivala sam da će me otac dočekati na kolodvoru.
Zurila sam na sve strane, zamišljajući crveno lice moga oca, zacakljeno od dvije tri rakijice koje je običavao popiti za dobro jutro, ali ga nigdje nisam mogla ugledati.
Već sva izgubljena gledala sam gdje bih sjela da ne smetam ljudima koji…
Brodske priče
piše: Emil Cipar
SLAVONSKI BROD JE ZAKON!
Vruće brodsko ljeto. Prolazim pored voćnjaka kojega spomenuh prošle godine u priči ispod. Susjed Mile je već rano ujutro na nogama. Vidi me i prilazi ogradi.
-E baš dobro da si naišao! Htio sam te pitati jesi li čuo da se sada umjesto šteke smiju preko granice prenijeti samo dvije kutije cigareta. Ma zašto si se samo vraćao iz Njemačke …trebao si ostati tamo!
-Ma znaš Mile, nije Njemačka moja država. Kakva jest da jest…
PUTOVANJA
piše: Nada Landeka
Ogledalo je čudnovata stvar jer gledajući se u njemu često si znamo prikrpati mali million fizičkih mana za koje mislimo da nas okrnjuju u svakodnevnom životu i umanjuju našu ljepotu.
Dnevno provodimo veći dio dana maskirajući te fizičke nedostatke kako bismo prema našem mišljenju vanjskom svijetu prezentirali najljepši dio sebe i pokazali se onakvima kako mi želimo da nas drugi gledaju svojim očima. Na žalost,…
UVOD
piše: Emil Cipar
Jedan sasvim normalan susret na stranicama Hrvatskog glasa. Čitateljica, koja je i autorica izdala knjigu, pa nas informira. Knjiga se zove „ Neka mi sudi Hrvatska, a ne hrvatsko pravosuđe“. O knjizi smo već pisali. Zanimala nas je osoba koja piše o kojoj se radi, razlozi, život, svjetonazori …sve nas je zanimalo.
Iza imena autorice Veronike Vere, stoji jedna osoba, jedan život, jedna sudbina… Sve je to dosada ispunjeno bolom, nepravdom, razočaranjima, odricanjima… A ipak …Vera se uspješno opire vjetru i udarcima.
Na sve te izazove Vera ima samo jedan odgovor …ljubav.…
Jedna životna priča (1)
piše: Veronika Vere
Polako nježno i stidljivo prva jutarnja zraka sunca odluči ući kroz moj prozor. Najprije nekako bojažljivo, a onda se ohrabri pa brzo svoju žutkastu boju najprije prospe na moje jedno pa na drugo oko. Sve jača svjetlost već davno probuđenog sunca i mene natjera da se razbudim. Kao da mi govori; Hajde ustani, ne gubi vrijeme, imaš još puno posla danas. Nisi valjda zaboravila kako je važan dan?
Dosjetivši se, iznenada sam skočila iz kreveta i na brzinu obukla stvari pripremljene još od jučer. U mojoj još pospanoj podsvijesti tiho je nešto šaputalo;…
Iz bilježnice moje bake
piše: Emil Cipar
Što sam stariji to sam nostalgičniji. Tako je i kod jela. Privlače me stari okusi, mirisi, začini… Tako je i s kotlovinom, koja sve više otima mjesto popularnom roštilju. S kotlovinom me vežu uspomene iz djetinjstva.
Nismo ju nikada pripremali kod kuće. Jeo sam ju ponekad na jesenjskim sajmovima u Slavoniji. Pripremali su ju Romi. Naročito je omiljena u virovitičkom kraju. Bila je povoljna po cijeni i jaaaako…
PUTOVANJA
piše: Nada Landeka
Kako pojasniti jal i ljubomoru u srcima najbližih, i najsrodnijih?
Nekad davno, dok sam još bila djevojčica, u mom susjedstvu stanovala su dva brata. Kuće jedan do drugog, reklo bi se da su im vrata gotovo dodirivala jedna druga, a oni su bili kao stranci. Nikada se nisu pozdravljali. Kad bi se sreli na ulici, prelazili su na drugu stranu ulice da bi izbjegli pozdrave, s prezirom bi jedan kimao glavom kad bi koji od susjeda rekao štogod lijepo o onom drugom bratu. Svakim danom mržnja je bila sve veća i teža. Gotovo da su svi u susjedstvu osjećali mržnju u zraku, koliko je teška atmosfera bila zbog njihove netrpeljivosti.…
