Marica Žanetić Malenica
Ružičastim nitima i tupom iglom
crne rupe u sjećanju krpam
pa prošlost u naborima ljepše sniva
dok zlatne niti nostalgije me vode
i mrtvo živim biva.
09 PRIČE
DRVENE UDICE
piše: Marija Juračić
Jeste li ikada kupili laštilo za cipele broj 38? Ili možda drvene udice? Niste, jer niste mogli kupiti nešto što već po logici stvari ne može proći.
Da vas netko zamoli da mu to kupite, odmah biste shvatili da vas zafrkava, da vas želi namagarčiti ili samo testirati koliko vam je još zdrave pameti ostalo.…
DIDA FILIPOV ŽUJO
tekst: Fiip Ćorlukić i Uredništvo Hrvatskog glasa Berlin
Kad se iz Pule porukom javi Filip Ćorlukić, to je praznik za oči i dušu. Naime, Filip je naš višegodišnji, cijenjeni, dragi i najstariji suradnik.
Naš “dida Filip”, kako ga od milja zovemo, već je u 94. godini.
Nekad su elektronske poruke “letjele” i više puta dnevno k Filipu u …
RIJEKA STIHOVA
Nagrađene i pohvaljene pjesme na 18. recitalu ljubavne poezije “Željka Boc” , Marija Bistrica 2021.
1. nagrada
Jelena Stanojčić: “REKAO SI OPROSTI”
Iščekivala sam da dođeš
I da mi skrušeno kažeš oprosti
Da me utopiš u zagrljaju
Da rastališ krhotine u meko tkivo zabodene
I da ti u očima bude cvijeće
Da mi poljubiš lice
A da ti usne na milovanje sliče
Da „oprosti“ bude raskošno, da me opije…
PRAZNO GNIJEZDO
POLA TELEFONSKOG RAZGOVORA
piše: Marija Juračić
Neovlašteno snimanje je u Lijepoj Našoj vrlo rastezljiv pojam. Jednom nam je važan sadržaj snimljenog materijala, a drugi je put važno tko snima. Jednom se zgražavamo nad snimljenim sadržajem, drugi put urlamo kako snimatelja treba zatvoriti i na neko vrijeme baciti ključ.
Naš Kazneni zakon lijepo definira ovu problematiku i nema u njemu ničega dvojbenog, ako je društvo toliko demokratski …
CRVENA RUŽA
piše: Ognjenka Kalajdžić
Bilo je to godine dvijehiljadedvadesete, u mom rodnom gradu, Mostaru. Jadnog vrelog, julskog dana, odlučih da odem majci na grob.
Često, veoma često preko cijele godine, dok živim u Švedskoj, zamišljam kako ću joj počivalište malo srediti i odnijeti njeno omiljeno cvijeće, jednu crvenu ružu.…
DA SE NIKAD NE PONOVI
Iz naše arhive/ obavljeno 27.01.2015.
Za prisjećanje nikada nije kasno
autorica: Marija Kukić
“Arbeit macht frei”. Ovo je svima dobro poznati natpis koji se nalazi u najzloglasnijem koncentracionom logoru Auschwitzu u Poljskoj.
Ovaj „pozdrav“ dočekivao je sve one nevine i nedužne koje je sudbina dovela na to mjesto za vrijeme 2. svjetskog rata.
Davne 1986. godine moja obitelj u ja išli smo u uzvratni posjet prijateljima u Poljsku, u gradove Sosnowiec i Katowice.…
VIJEST S KAVKAZA
Iz knjige “Sonta u sjećanjima šokačkim”
piše: Ruža Silađev
Pismo Mate Zlatar Imrinoga, pisano u Kološvaru, u Mađarskoj, 21.V. 1944. g. naslovljeno na: Zlatar Antal, Rakoci utca 100 szond, Szond, B.B. Magye, koncem svibnja iste godine stiglo je na pravu adresu u Sonti u današnju ulicu Vojvođanska 100. Ocu Antunu, majci Evi, tek devet mjeseci vjenčanoj supruzi Evi, sestri Kati i Pavki je donijelo neizmjernu radost.
Mata je rođen 1922. u Sonti gdje je odrastao i pošao u vojsku. Kada je Mađarska okupirala Vojvodinu postojeća vojska SHS je pala u zarobljeništvo tadašnje Mađarske. Od odlaska, proljetnih, mračnih noći 1943., kada su stotine Sonćana odvedeni u zarobljeništvo, njegovi najbliži nisu uopće znali gdje je, da li je živ i kada će doći.…
IZMEĐU TJESKOBE I RADOSTI
piše: Marica Žanetić Malenica
U ponoć sam joj nazdravila čašom pjenušca i poželjela dobrodošlicu. Zanimljiva numerološki, zaobljena i simetrična, trebala je zaokružiti drugo desetljeće još uvijek mladog stoljeća i dovesti nas do praga trećega. Obećavajuće i uzbudljivo.
Taj zanos nije potrajao. Vrlo brzo je skinula masku i pokazala nam svoje pravo lice. Masku je stavila na naša lica i učinila nas bezličnima.
Tješili su nas, oni za koje smo mislili da znaju više, kako će topliji dani …