09 PRIČE

piše: Marija Kukić

Na vlatima nježnih mekih travki, na nejakim laticama prvog procvalog proljetnog cvijeća sjaje se i zrcale biserne suze pod tek probuđenim zrakama Sunca. Čini se da je mala vila Kosjenka razbacala po tratini sve čarobne bisere koje je sobom ponijela na Zemlju. Ti biseri rasuti posvuda, jutarnja su rosa koja se sjaji i  blješti u naručju Sunčevih zraka. Tako čiste, tako sjajne, tako nevine poput suza koje teku, teku, teku…niz čovjekovo lice! Tko zna! Možda to i jesu nečije suze?…

više

piše: Marija Kukić
Janja je u mladosti bila prava ljepotica. Momci su se otimali za nju i svaki je želio pridobiti njenu naklonost. Mnogi su poželjeli uzeti je za svoju životnu suputnicu. Bila je misica  toga vremena i  toga podneblja.

Živjela je u mnogočlanoj obitelji. Život joj je bio skroman, mukotrpan… Kralo se sve što se moglo ukrasti   od škrte zemlje hercegovske.  No, Janja se uvijek znala izboriti  za ono što je željela pa tako i za budućeg supruga.…

više

piše: Marija Kukić
Većina odraslih zna da se uvečer uoči Sveta tri Kralja u svim katoličkim crkvama blagoslivlja voda. Vjernici dolaze s bocama; malim, većim, velikim i onim najvećim kao da nose vodu za pola sela. Odnose je svojim kućama. Netko će je koristiti u čestim prigodama, netko malo rjeđe, neki ponekada, a neki gotovo nikada. Ali, eto neka se nađe! Mnogi će je „uredno pospremiti“ do blagoslova  obitelji, koji obično počinje odmah iza Božića.

I ja sam svoju bocu s blagoslovljenom vodom uredno pretočila u…

više

piše: Marija Kukić
Svakoga jutra, po suncu, magli, kiši, snijegu, po vrućini i hladnoći sjedala je na svoj bicikl i vozila se brdovitom prašnjavom cestom do željezničke postaje. Trebalo je na vrijeme stići na vlak koji će je odvesti  do grada u kojem je Magdalena pohađala gimnaziju.

Pospana, već pomalo i umorna od ranojutarnje vožnje biciklom, nije ni primjećivala ljude oko sebe. Nije zato ni uočila da je svakodnevno ispod oka  pogledava jedan mladić. I on je  svako…

više