SVE KAO DANAS

piše: Ruža Silađev

Budim se. Pružam ruku na jastuk do mene. Nisam ni morala. Prazan je. Ma, da, kako i ne bi bio kada se već iz kuhinje širi miris pržene slanine i jaja. Ljutim se ponekada, jer cijela kuća miriše na prženje i mora se provjetravati. Ustvari, psssst! Fino je, jer ću i ja sjesti za stol, a on će poslužiti doručak i meni.…

više

PRSTEN

Iz naše arhive/ objavljeno 10.05.2010.

tekst: Emil Cipar

Šetam ulicama grada. Bez nekog posebnog cilja.  Tragovima prošlosti …nazivam te šetnje, koje nemaju nikakvo realno opravdanje, a ipak su potrebne kao lijek, bez njih život ne bi bio ono što jest.
I grad je u štimungu kao i ja. Izlozi, koji više govore o umiranju nego o životu, ljudi sa zabrinutim licima, poneki pas lutalica, koji prividno slijedi neki cilj, nekoliko Roma, koji svoje prenatrpane bicikle guraju pored sebe. Na biciklima su …kao i u muzejima, ostaci neke bolje civilizacije …plastične ambalaže, stara odjeća, …

više

POSLJEDNJI RUČAK

piše: Dragica Križanac

Bio je mali Uskrs. April 1992 godine. Trebalo je nekako preći pješice ta četiri kilometra, uz rijeku Lašvu.

Gurala sam kolica kroz blato u kojima je sjedio moj dvogodišnji sin a moja djevojčica od osam godina koračala pored mene stežući praznu bratovu flašicu u ruci. Na leđima mi je bio ruksak u koji sam spremila uskršnje ponude za mamu.…

više