ČUKO ZNA!

ČUKINE PRIČE …Iz naše arhive /objavljeno  4.kolovoza 2011.
piše: Jacky, alias Čuko

Dragi moji čitatelji,
nemojte se čuditi što ne počinjem sa uobičajenim …draga teta Sonja! To je prošlost. Odlučio sam stvar preuzeti u svoje šape, jer ova koalicija sa mojim gazdom i tetom Sonjom nije mi donijela ništa dobro. Ostao sam uskraćen za honorare, a niti moj lik, a niti djelo nisu istaknuti kako treba. Diskriminacija je to najgore vrste, mogu vam reći …dragi moji čitatelji.

Sumnjao sam već odavno u poštene nakane ovog dvojačkog uredništva, ali tek sada nakon našeg susreta su mi stvari postale…

više

ZA GALEBA ŠTEKAVCA JEŠKA JE DAŠČICA

ŠTORIJE IZ MALOG MISTA
piše:
Jadran Šantić Šangarelo
Kako godine činidu svoje nemoreš se uvik spominjat svega lipega ča si doživi u mlajin danima. Za nevoju jako malo spin i budin se uzoru tako san nekidan u cik zore gleda galebe kako se spuščaju ka kamikaze u jata male plave ribe i bome se gostu ka na švedskomen stolu. Gledan gledan i sitin se jedne zgode ča san je doživija prin tridesetak godin na onda novoj lipoj i velikoj koči Jadran I. Tu koču je u Rusiji kupi ondašnji ribolovni div i ponos Splita i Dalmacije „Jadran ribolov“ ma ne samo jednu vengo tri.…

više

JEL´ JASNO?!

Marijan Gubina: “260 dana”
Taman kada sam krenuo u dvorište da ga počistim, na kapiji su se pojavila dva čovjeka naoružani puškama s  dugačkin noževima na njima.
„Mali Čaruga, gdje su psi?“
„Nema ih, mrtvi su.“

Ušli su u dvorište, prošli pokraj mene i zaputili se pravo u kuću. Krenuo sam za njima, no jedan se namrgodi i reče: „Tu čekaj!“…

više

PRIČA O ĆAMILU

ISELJENIČKE PRIČE
piše: Drago Oršić

Rodio sam se u Slavonskom Brodu, lijepom gradiću na obali Save. U ono vrijeme, kratko nakon drugoga svjetskoga rata, bijaše to maleni gradić, sa nešto industrije, drvodjelske djelatnosti i pokojim sitnim privatlukom, no beznačajne veličine. Sjećam se ruševina koje je taj strašni rat iza sebe ostavio a sjećam se i raznih priča susjeda iz ulice, koje su se potiho šaputale u uskom krugu poznanika jer nije bilo poželjno da ih svačije uši čuju. U mojoj obitelji ne bijahu niti pripadnici ustaša a niti partizana,  jer otkako …

više

UGOR O MALOGA LOVRE

ŠTORIJE IZ MALOG MISTA
piše:
Jadran šantić Šangarelo
Jo judi moji koja se čuda po svitu događaju, ma jopet misliš to je po svitu a ne kod nas, ovod na more. Dunkve Gradac malo lipo i šesno misto u sri Makarske rivijere jema dva porta. Ma o temu san več pisa i da mi ne bi niki brontulavali moran bome još jednon o tin portiman i tomen lipemu mistu pisat. An da se vratin onin čudiman, jo kako je to sve ingropano a na kraju jedniman je tužno drugiman je smišno a bome jema i oni kojiman je to jako ozbiljna stvar.…

više

MALI, ZOVI TATU

Marijan Gubina: “260 dana”
Jutro je. Ja se budim u krevetu. Čist i mekan krevet. Prvi put da ne izlijećem iz kreveta, nego se gnjezdim u njemu. I taman kad  sam  razmišljao da ustanem ili da još malo ležim, sestra Gabrijela donosi odluku.

„Ajmo, braco, doručak je gotov.“

Jao! Munjevito sam iskočio iz kreveta, obukao čiste stvari i pohitao u blagavaonicu. Unatoč tužnoj atmosferi koja je okupirala…

više

TKO PJEVA …

SUSRETI
tekst i foto:
Sonja Breljak
Berlin/ Može se ova pripovijest naslova Tko pjeva … smjestiti u rubriku SUSRETI iako će njen sadržaj svakog trenutka prijetiti pretvoriti se u stvari u susret sa samom sobom. Istina, na gornjoj fotografiji nije moja malenkost …e pa sad netko je morao biti i iza foto aparata …ali tu sam. Ma zamolim ponekad i druge pa nastanu i fotke na kojima sam i ja ukoliko skupu pripadam …ali eto to ti je kad daješ fotić drugima u ruke, zna faliti koja glava, noge …pa nije uvijek za objavu. Dakle, fotka …bez mene …je tu. Nastala je u prošlu nedjelju, na Cvjetnicu, …

više

IZGUBLJENA JAJA

Iz bilježnice moje bake      objavljeno 26. studeni 2010. godine
piše: Emil Cipar

Prije par dana imao sam problema sa zubnim mesom. Nije bilo ništa strašno da bi trebalo praviti paniku, ali za par dana sam morao zaboraviti ustaljene navike. Počinjali problemi ujutro sa pranjem zubi, a završavali navečer. Najveći problem bilo jelo. Bio sam tih dana više gladan nego sit. Normalno je da onda cijeli dan razmišljaš o jelu. Palo mi na pamet da je u menzi tvornice  „Honsel“ u Meschedama, često bilo jelo, koje se…

više

MIRIS KRUHA

Marijan Gubina: “260 dana”
U kući je bila čudna, dosad neviđena, atmosfera. Ne mogu reći kao u zatvoru, no sigurno nije kao u normalnoj obiteljskoj zajednici. Tišinu je prekidao jecaj i stenjanje oca. I taman kad je mama došla u fazu da liječi tatu, osjetio se miris kruha iz peći na drva. Usta su se punila slinom. Unatoč tome što se počeo miješati miris kruha i rakije s tatinih obloga,  prevladavao je miris kruha. Kruha kojeg smo bili toliko željni da smo skoro prekinuili pečenje i pojeli ga prijesnog. Mama nas je uputila na kupanje, a mamina molba bila …

više

ŠTORIJA O CIPLIMA PUTNICIMA

ŠTORIJE IZ MALOG MISTA
piše: Jadran Šantić Šangarelo

Ma palo me napamet da van nisan ispripovidija jednu štoriju o ciplima putnicima. U doba ovega nesriknjega rata živija san u Paiz (a to je za one ća neznaju Stari grad oliti Pharos na drugemu Braču oliti Hvaru). Ka ratni vojni invalid san dobija na korištenje jednu srpsku vikendicu skoroz devastiranu ma za reć je da su je devastirali lokalni štakori, a ja san je uredija i sa gušton živija u Paiz di živedu jako duševni i smišni judi. Kako nisan jema svoj kajić posudila mi je jedna dajnja rodica svoj tako da san moga odit na …

više