PRIČA ZA LAKU NOĆ

Nema više Malene, najpoznatije rode na svijetu. Ostala je priča u slikovnici, kazališna predstava, brojni zapisi, emisije i članci posvećeni ljubavi i privrženosti Malene i njenog Klepetana.  Mi ponavljamo priču o ovim poznatim rodama iz pera našeg dragog suradnika, pokojnog Željka Muževića koji je priču o slavonskobrodskim rodama  svojevremeno prvi poslao u novinarski svijet i dalje, dalje, u legendu.

Iz naše arhive /objavljeno 01.04.2011.

tekst  i foto: Željko Mužević

Ovo je priča o rodi i čovjeku. O dobrim i zlim ljudima. Priča za laku noć.
Bilo je to davno, prije 14 godina kada su talijanski lovci za jeftine novce kupili pravo na ubijanje naših životinja. Nakon jutarnjeg mezetluka i šljivovice, Talijani predvođeni domaćim lovcima, koji se inače kunu kako vode brigu o životinjama, lunjali su oriovačkim i lužanskim utvajima usput pucajući na divlje (i domaće) patke.…

više

GLASNICI RASPADA

piše: Bosiljka Schedlich
foto:  privatna arhiva/Ksenija Hotic

Bitte hier unterschreiben, Vorname und dann Familienname. Und Sie, bitte hier, Vorname und dann Familienname, Schmidt geb. Marinković. Gut, danke.

Nakon mladenaca ispravu o vjenčanju potpisao je i matičar. Ustao je sa stolice i laganim pokretom ruku prisutne goste pozvao da ustanu te naglašavajući svaku riječ izgovorio:…

više

PREKO OCEANA I NAZAD

piše: Ruža Silađev

Fotografija je snimljena na dan vjenčanja ovo dvoje mladih, 1906 god. u Sonti.  Mladenka je Marica Miloš, Šimicina, koju su zvali Tuta. Po njenom nadimku ( koji su joj dale susjede Mađarice kad je bila djevojčica tepajući joj Mariška-Tutuška, jer je bila punačka), je nastao nadimak Tutini,  jedne grane obitelji Šimicinih. Mladoženja je Nikola Miloš, Fajferov.

Prije su u Sonti muške osobe po imenu Nikola, oslovljavali sa Mika, pa je tako i ovaj mladoženja bio poznat kao Mika Fajferov. Mladenka je bila kao i sve žene u Sonti u to vrijeme, domaćica i radnica u polju i domu. Mika je imao sreće te je bio stalno uposlen u dvorcu Wendli Moora, znan kao „Vajndlov salaš“ (današnji Mladi Borac) na održavanju parka.…

više

SJEĆANJE NA DJETINJSTVO

“Vonji ditinstva” – nova zbirka naše splitske suradnice Marice Žanetić Malenica

U nakladi Narodne knjižnice „Šime Vučetić“ Vela Luka u lipnju je tiskana poetska zbirka naše splitske suradnice Marice Žanetić Malenica naslova „Vonji ditinstva“.

Pisana je na štokavskoj ikavici, dijalektalnom govoru koji autorica pamti iz ljeta svojega djetinjstva koja je provodila kod majčinih roditelja u rodnoj joj Veloj Luci na otoku Korčuli:…

više

NISAM BILA UME

Iz naše arhive/ objavljeno 18.04.2018.

piše: Marica Žanetić Malenica

Zagreb, kćerkin stan, vrijeme sadašnje… Sjedim sa šestogodišnjom unučicom na tapetu s hrpom igračaka razasutih uokolo. Igramo se. Odjednom ugledam krpena lutku, onu za ruku. Uzimam je, oči mi zasvijetle neobičnim sjajem, samo meni znanim.

Moji prsti, pažljivo nataknuti, oživjeli su u njoj, a glas je dobio neki drugi, piskutav ton. Približavam se unučici i započinjem mali igrokaz. Bujica riječi teče iz mene, a zbunjeni izraz Evina lica govori mi da je ovakva baka pričalica za nju nešto novo.

Krpena lutka koja joj, onako mlitava i beživotna, do sada nije bila zanimljiva, najednom je privukla njezinu pozornost i postala…

više

SLANO SJEĆANJE

piše: Julijana Matanović

Dogodilo se  to u ljeto 1967. godine. Završila sam prvi razred osnovne škole i teta me u srpnju odvela svojoj majci u Turić, u selo Bosanske Posavine.

U isto vrijeme onamo  je, iz slavonskog sela Drenovci, k svojoj svekrvi, stigla i  moja majka. Baki je dovela  još troje unučadi, dvije djevojčice i dječaka.  Njih troje, moje sestre i brat, svi mlađi od mene, njih troje koji su živjeli  sa svojim  roditeljima.

Jedno jutro mama se spremila u Grad. Morala je otići u podmiru.  Ne znam jesam li je molila da pođem s njom, ili je ona  sama tako odlučila. Do Grada je trebalo doći pješice. I isto se tako vratiti. Sedam kilometara, prečacem kroz Liporašće.…

više

JACKY POSTAJE ČUKO

Iz naše arhive/ objavljeno 30. 01. 2009.

autor: Emil Cipar
CameraNe znam kako početi ovu priču

-Pa svaka priča počinje od početka …reći će učeni i manje učeni ljudi.

Znam, znam, nije mi ova priča prva, ali ova je nekako posebna. Tu su početak i kraj tako zamršeni, da ih ne možeš razdvojiti da ga jebeš. Hočeš početak, ali kraj se „zalijepio“, pa ih ne možeš prepoznati kao takve.…

više

RUŽA IZ KALININGRADA

IZ NAŠE ARHIVE …objavljeno na portalu 21.01.2012. i u knjjizi “Ono malo duše”/2015.

foto: Sonja Breljak

Moglo bi se reći da ova priča nema nikakve veze s hrvatskom dijasporom. Ja ću ju ipak ispričati, pa ti sam zaključi. U svakom slučaju dio je mene, a ja jesam usko povezan sa dijasporom …njen sam dio.

Ovih dana uređivao sam vrt u Bartolovcima. Bartolovci su selo zapadno od Broda. Tu sam odrastao, tu su mi sahranjeni roditelji, a vjerojatno će tu biti i moj grob. Živio sam 35 godina u…

više