događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Ustaničko mjesto
Što se tiče “ustaničkog mjesta”, u Plaškom su 1941. osim jednog Hrvata, svi građani bili Srbi. Kad je počeo četnički ustanak, oni su tog jadnika ubili i ispekli na ražnju, kasnije su se pridružili partizanima, postali su “prvoborci”, a u gradskom parku je postavljena velika spomen-ploča s imenima boraca palih “u borbi protiv fašizma”.…
piše; Marija Juračić
Danas prepirka u našem domu prerasta u svađu. Tako je žustra da se pitam, tko je ova mlada žena koju sam rodila, a u pogledu moje pogrešno odgojene kćeri vidim, dok gleda moga zeta, da se pita:“ Gdje sam samo pronašla ovog tipa kojem se ništa ne može dokazati?“
Iako vjerujem da nema odrasle osobe u Hrvatskoj koja nije čula za slučaj bećarac, moram ga spomenuti za neupućene.…
piše: Marija Juračić
Naša obitelj opet nije jedinstvena. Moja pogrešno odgojena kći kaže da razumije apotekaricu koja je odbila izdati na recept kontracepcijski lijek, kako ne bi došlo do njegove primjene u neke nereproduktivne svrhe pa je tako dovela u pitanje i liječnikovu kompetenciju. Ja i moj zet odmah skačemo i produbljujemo problem, a zet kaže:
„Ti znaš da nam nedostaje radne snage. Oni fakultetski obrazovani ljudi koji su do sada konobarili, pokupili su prnje i otišli, pa je lako moguće da će ih zamijeniti došljaci iz nekih drugih država. Zamisli da te za Novu godinu izvedem u neki restoran, naručim kao predjelo pršut i vino, a konobar, zbog priziva svoje savjesti, odbije da to donese.”…
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Pripreme
Budući da iz Zagreba nije stigao nikakav odgovor na moje pismo, počeo sam se pripremati za odlazak. Prvo sam podnio molbu za dobivanje izlazne vize.
Plaću sam primao u etiopskim dolarima, koji je tada uz garanciju Prve njujorške nacionalne banke imao najstabilniji tečaj u svijetu, ali ga ni jedna banka u svijetu nije primala.…
piše: Marija Juračić
Nevjerojatno je kako konzumerstvo bogati jezik i širi spoznaju. Pred koju godinu, ja sam pojam crni petak vezivala samo uz onaj povijesni petak kada su jedan papa i jedan kralj naredili pobiti templare i prigrabiti njihova imanja.
Sada taj sadržaj polako blijedi u mojoj svijesti i poprima značenje koje i treba dobiti u svijesti svake normalne, suvremene osobe, domoljuba koji zna da kupovinom čuva radna mjesta, bogati državu i povoljno utječe na ekonomske tokove.…
piše: Ognjenka Kalajdžić
Iva je curica iz jednog sela u okolici Mostara. Morala je da ide u specijalnu školu jer je bila gluhonijema. Opština je mjesečno plaćala onima koji preuzmu takvu djecu u svoja domaćinstva. Bilo je to jako malo novca, skoro uopšte se nije isplatilo, ali mi smo se već pripremili na jedno malo, slatko biće i ispravke nema. Kasnije je ta suma bila smiješna. Svi mi, pa čak i naše komšije, zavoljeli smo Ivu, pa odustajanje od nje nije bila opcija.
Inače, Iva je rođena kao napredno, zdravo dijete, ali kad su je…
piše: Marija Juračić
Visok je datum pa se ta činjenica odražava i na obiteljski objed – francuski krumpir u skromnijoj verziji. I onda ga moj zet još začini politikom. Jedva probavljivo. I objed i politika. Smetaju mu prebjezi, oni likovi koji mijenjaju stranke kao Keosindar čarape. Pitam tko je Keosindar, a zet, znajući da ću vama sve izlajati, brzo dodaje:
„Nadam se da nije nitko. Ako kažete Josip, tužit će vas da vrijeđate naciju, ako kažete Janez… tužit će vas da vrijeđate susjednu naciju, ako kažete Mujo… Dakle, neka ostane Keosindar, neki nedefinirani zoon politikon iz naše sredine. Kako Keosindar mijenja čarape, tako ovi likovi mijenjaju stranke“, govori moj zet i odmah nastavlja:…
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Joco je stalno želio privid “šefovstva”.
Oko četiri sata smo se ponovno odvezli na radilište i tamo pričali o onomu što radimo. Nakon povratka, ponovno preodijevanje, lutanje po gradu, a najčešće sjedenje u vrtu u kojem je oko 18 sati sati temperatura ponovno bila na oko ugodnih 30 stupnjeva. Nedjeljom, a nekada nas je “kad je imao vremena” i radnim danom Joco odvezao na more, kojemu je temperatura bila oko 37 stupnjeva ali je ipak puno ugodnija od temperature zraka.…
Dan drugi – I. dio
tekst i foto: Marica Žanetić Malenica
Budim se bunovna u udobnom krevetu prostrane hotelske sobe u Coimbri nakon nemirnog sna. Pripisujem ga grozomornoj priči iz 14. stoljeća, koju nam je, u polumraku sveučilišne Ivanove knjižnice (Bibliotece Joanine), tihim ali izražajnim glasom ispričao naš pratitelj puta. Nije ovo baš neka uspavanka, ali ne mogu je prešutjeti.
Dakle, kralj Afonso IV. iz Burgundske dinastije pripremao je svojega sina Pedra za prestolonasljednika, što je uključivalo i …