događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Juračić
Danas opet razglabamo o onom slučaju saborske zastupnice koja je pokrenula pitanje postupaka nekih bolnica prema ženama prilikom odboljavanja, kako dio medicinske struke naziva anesteziju.
A što mi laici o tome znamo? Možda su to zaista dvije različite stvari.
Možda ona, ta saborska zastupnica i još 400 žena koje su nešto…
piše: Marija Juračić
Danas smo se za obiteljskim stolom prebacili na visoku politiku. Ne znam tko je izmislio tu sintagmu, jer ta visoka politika je puna niskih udaraca, prizemnih razmišljanja, niskih namjera. Jednom riječju – sva je niska.
Mislim da te osobine politika vuče od svojih prapočetaka, od trenutka, kako je to lijepo objasnio Jean Jacques Rousseau, kada se našla jedna dovoljno pokvarena i drska faca koja je ogradila komad zemljišta i rekla: „Ovo je moje.“ Našla je relevantan broj …
Dan prvi
piše: Marica Žanetić Malenica
Kada pobrojim pojmove poput pijetao, azulejos, pluto, fado, bakalar, vino, mramor, vjetar… očekujem da ćete ih lako podvesti pod zajednički nazivnik. Ako ne ide od prve, dodat ću još diktatora Salazara, nogometaša Eusébija, moreplovca Vasca da Gamu u nadi da dvojbe više nema. Zajednički nazivnik je zapadnoeuropska zemlja Portugal.
Sjedim u drugom redu zrakoplova naše prijevozničke tvrtke kojim je, piše na metalnoj pločici u mojemu vidokrugu, …
IZ NAŠE ARHIVE/ objavljeno 18.11.2010.
piše: Hrvoje Mužević
foto: privatna arhiva
Na ove dane, godišnjice pada najvećeg simbola Hrvatske, jedna uspomena mi izbija na pamet. Vidim, davne 91., svoga komšiju Joku, teškog lokal-patriota i šokca, kako me u čudu gleda kad sam mu rekao da mi je stari otišao u Vukovar. Kuhao je kavu i sočno opsovao …on nije normalan!
U tom trenutku sam bio sretan i nisam razmišljao o tatinoj mogućoj pogibelji. Nisam znao da je sad negdje, kraj starog jugića zalegao u masnu fleku i uništio rifle. Da mu…
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Budući da sam samo ja bio odjeven u običnu ljetnu odjeću, Trajko me je odveo u stranu i upitao jesu li mi rekli da po pravilniku imam pravo za 100 US dolara kupiti posebnu odjeću za ove prilike, a kad sam mu rekao da mi nisu rekli, ljutito je rekao da opet skrivaju da bi njima ostalo više, te da će me on pred veče odvesti do krojača, a Nino mi može nabaviti posebne cipele. Nije mi se svidjela ta informacija o skrivanju pravâ. Krojač je bio vrlo spretan i već za dva dana imao sam tri safari odijela po mjeri.…
piše: Ognjenka Kalajdžić
Osvanu subota, svima nama najdraži dan u sedmici. Ne moramo se brinuti za sutra, još jedan cijeli dan imamo na raspolaganju dok pođemo u školu, a mama na posao.
Vrijeme mirno, tihoća samo što ne priča. Bijaše nam divno iako bi tada obično čistili i pospremali kuću. Upalimo radio i svako na svoje zadatke.
Ove subote mama je odlučila generalno pretresti kuhinju. Kažem…
piše: Marija Juračić
Danas raspravljamo o mirovinama. Slažemo se da je vlada posve nerazumna. Prvo je stvorila uvjete da 150 000 mladih ljudi utekne iz zemlje, a sada se želi dokopati nekih drugih mladih ljudi, neke tuđe radne snage koja bi, navodno, budućim penzionerima ostvarivala mirovine.
„Zato sada vlada vodi više računa o natalitetu da zadrži ljude u domovini“, govori zet, “jer po načelu solidarnosti ja sada uplaćujem za vašu mirovinu, a sutra treba raditi netko tko će otplaćivati moju.“…
pše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
U gradu živi mnogo stranaca, počav od stručnjaka tehničke pomoći, do različitih misija, ali ima i dosta Talijana, bivših talijanskih vojnika koji se nakon što su Englezi oslobodili Etiopiju nisu vratili u Italiju, pa ih Italija smatra vojnim bjeguncima.
Mnogima od njih su kasnije došli i članovi obitelji. Bave se uglavnom trgovinom i raznim uslužnim djelatnostima, a premda je engleski jedan od službenih jezika, s talijanskim se u gradu mnogo lakše sporazumijevati.…
Rođena je 1949. u gradu sunca i pjesnika, Mostaru. Završila je elektrotehničku školu i radila kao elektrotehničar u Mostaru do 93. godine, kada je ratni vihor donio u Švedsku. Pomalo se bavi slikarstvom, a u zadnje vrijeme se potpuno posvetila poeziji. Učestovovala je u mnogim zbornicima, a izdala je i prvu zbirku poezije ”Dunjaluk u fildžanu”. Nada se da će napisati još mnoge stihove i njoj veoma drage istinite priče poput ovih koje ćemo složiti u rubriku Sjećanja na dane i ljude. (Urednica)
1. MAJ
tekst: Ognjenka Kalajdžić
Divan dan, kakav samo može biti u Mostaru i za Prvi maj. Ako nije usula dosadna kiša, onda grane sunce k`o tepsija. Vazduh je ipak još hladan, pa nije prevruće. Lagani vjetrić se pobrine da bude baš ugodno. Uranačka muzika davno prošla.
Obaveza koliko god hoćeš. Kolač još nisam filovala.
Vikleri na glavi, sudi od sinoć neoprani. Do dva se sjedilo i pijuckalo. Već se počelo slaviti.…
