događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Kukić
Prve nedjelje po Božiću (osim ako nije u pitanju Nova godina) u crkvama se proslavlja Dan Svete Obitelji – Isusa , Marije i Josipa. Prikladno ga je slaviti baš u to vrijeme jer Božić je upravo obiteljski blagdan.
Osnovna je poruka Božića – prihvatiti Isusa. Svima koji ga primiše (prihvatiše) dade moć da postanu djeca Božja. I u današnjim obiteljima osnovno je uzajamno prihvaćanje i raspolaganje jednih prema drugima.…
Iz naše arhive/ objavljeno 06.12.2011.
Čestitali novu godinu e-poštom ili papirnom zemaljskom poštom, trebamo čestitku napisati, a pismo nas donekle zbunjuje jer nismo sigurni treba li pisati sretna Nova godina ili sretna nova godina.
Malim slovom napisana, nova godina odnosi se na sljedeću kalendarsku godinu, onu koja započinje 1. siječnja 2011. i završava 31. prosinca 2011.
Ako želimo da to vrijeme bude sretno i uspješno, čestitamo novu godinu, malim početnim slovom.
Velikim početnim slovom napisana Nova godina znači praznik – državni praznik i neradni dan (istini za volju – noć, ali pojam neradne noći kalendar ne bilježi i zbog toga se piše velikim početnim slovom.…
piše: Filip Ćorlukić... Iz knjige “Moje sjećanje na minulo stoljeće”
U to su vrijeme noću znali iz dvadesetak kilometara udaljenih srpskih sela provaljivati četnici, pa sam ja noći provodio negdje u brojnim kupinovim međama.
Te noći s 04. na 05 siječnja, došla je patrola KNOJ-a (Korpus narodne obrane) i tražili su Stjepana Ćorlukića – đaka. Majka im je rekla da ne pozna nikog takvog, da sam ja Filip i da se krijem negdje od četnika. Rekli su da dođem sutra na Plehan gdje su u samostanu imali sjedište.…
tekst: Marija Kukić
Proslavili smo blagdan Nevine dječice. To je dan sjećanja na nevinu djecu koja su svojim tek započetim životima obilježila Kristov dolazak na zemlju.
Herod od straha da bi mogao izgubiti svoju zemaljsku moć i vlast i da više neće biti kralj, jer se rodio Onaj koji će kraljevati svijetom, učinio je nepojmljivo zlodjelo.
Herod, židovski kralj, u strahu da bi ga novorođeni Kralj mogao…
piše: Filip Ćorlukić ….Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Ja se ni ovoga ne sjećam pa sam i ovdje uvrstio ono što je o tomu napisao moj brat.
Božićno drvo hrastovo
Naša se obitelj vratila s Križnog puta, otac, majka i petoro djece. Vratili smo se na rodnu zemlju, od koje se te jeseni kakve ljetine nije moglo očekivati, jer zbog rata, nismo stigli zasijati. …
piše: Viktorija Banić
Ništa osim šume. Zelenih, gustih krošnji, pitomog mirisa omalenih proplanaka i teškog uzdaha umorne zemlje koju čuje samo onaj tko s nje potječe. Samo to. Vinku je bilo dovoljno, uz čudan osjećaj topline koja nekud odlazi odnoseći potmulu bol iz polomljenih kostiju. Zadnji put.
A nije uvijek bilo ovako. Bio je i on jednom mlad, puno mlađi od sadašnjih domalo sedamdeset. Sedamdeset… Kako to sada beskonačno zvuči.…
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Ujaci su nas primili lijepo i široka srca. Nakon što smo se nekako rasporedili po kućama i udžerama, a budući da je bio školski raspust i ja sam se uključio u seoske poslove domaćinstva, kojih u to vrijeme baš i nije bilo mnogo.
Sjećam se samo jednog posebnog događaja koji se u to vrijeme dogodio, a koji je vrijedno spomenuti.
piše: Marija Kukić
Oduvijek sam voljela bajke. Možda zato što u njima uglavnom pobjeđuju pravda, istina, dobrota, ljubav. I djevojčica Ida lik je iz jedne priče H. Ch. Andersena. Ida i njeno cvijeće! Volim i cvijeće, a Ida je ime koje mi se urezalo u sjećanje upravo čitajući Andersena.
Nisam znala da će ime IDA biti i dio moje obitelji.