događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Ruža Silađev
Potli Sveta Tri Kralja, svit se već maličicko i ulini. Od nerada.
Uveče se drima
a ujtru je zima.
Kad pogledaš
na kudelju,
a ona je cila.
A, već je pofalilo i snove i pučice. Zatriba i buba i bubica i ponjavki i taraka. Svega. Ku’će se šta će, neg ajd povratit ono di si zaostaš, pa pravac na…
piše: Viktorija Banić
Čekala sam na tramvajskoj stanici i proučavala oko sebe sve što se može proučavati, ne bi li natjerala vrijeme u neku višu brzinu. Pogled dolje – cipele, papirići, spuštene torbe i vrećice. Pogled gore – reklame, fasade, ptice, grane…
Na pola puta, između stopala i oblaka, uđe čovjek u moje vidno polje. Malo je reći uđe….
Osamdeset godina je, sigurno, nanizao na zemlji. Visok i tanak,…
piše: Marija Kukić
Janja je u mladosti bila prava ljepotica. Momci su se otimali za nju i svaki je želio pridobiti njenu naklonost. Mnogi su poželjeli uzeti je za svoju životnu suputnicu. Bila je misica toga vremena i toga podneblja.
Živjela je u mnogočlanoj obitelji. Život joj je bio skroman, mukotrpan… Kralo se sve što se moglo ukrasti od škrte zemlje hercegovske. No, Janja se uvijek znala izboriti za ono što je željela pa tako i za budućeg supruga.…
piše: Marija Kukić
Većina odraslih zna da se uvečer uoči Sveta tri Kralja u svim katoličkim crkvama blagoslivlja voda. Vjernici dolaze s bocama; malim, većim, velikim i onim najvećim kao da nose vodu za pola sela. Odnose je svojim kućama. Netko će je koristiti u čestim prigodama, netko malo rjeđe, neki ponekada, a neki gotovo nikada. Ali, eto neka se nađe! Mnogi će je „uredno pospremiti“ do blagoslova obitelji, koji obično počinje odmah iza Božića.
I ja sam svoju bocu s blagoslovljenom vodom uredno pretočila u…
piše: Nela Stipančić Radonić
Za ovu Novu slavlja je bilo doista posvuda, baš kao i svaku godinu, pa bila ona ovdje, izvan domovine ili tamo “kod kuće”. Jer, ljudi su ljudi, rado se vesele, zaboravljaju sve svoje brige i malo luduju.
Srećom da postoje trenuci u životu, kada se konačno većina opusti (iako uvijek postoje oni koji ne popuštaju nikada), jer ono vrijeme između, mogli bismo nazvati “pravim životom”, a ovi momenti dođu kao neka pauza ili mala nagrada za nas smrtnike.…
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Na ovo važno i lipo večer kad se uz dobru spizu i pismu zaboravja sve ono ča dušu mori mora san sist za makinju i notat nikoliko rečenic.
Puno puti u životu se dogodi da te puno ružni stvari izneredi pa popizdiš do daske i unda poslin dva tri dana zažališ ča si reka.
Evo ovod sad sa ovega mista želin se ispričat sviman koje san možda uvridi notavajući svoje misli u mojoj kolumni.…
Piše: Viktorija Banić
Nakon, čini se, više tjedana magle, konačno je provirilo sunce. S druge strane, kraj prosinca i temperatura od 15 stupnjeva baš i nisu neka kombinacija, osim za glavobolju… Broj izbjeglica prelazi milijun, ili milijune? Izgleda da je već odavno ionako postalo svejedno. Sedmero djece i danas stradalo u krilu Egejskog mora pokušavajući s obitelji, recimo, promijeniti život nabolje.
A mi? Već i zaboravili da smo birali na izborima. Konzultacije i pregovaranja davno nadmašila razumnu brojku. I da, dokazano po tko zna koji put, da nikad nije gotovo dok nije definitivno gotovo – konačno dobismo mandatara. Čovjek sa respektabilnim referencama, kažu oni čije bi mišljenje moglo biti mjerodavno. Naši prvi komentari? O tome kako loše govori hrvatski?! Pa bi li radije vrsnog gospodarstvenika koji uči jezik ili vrsnog jezikoslovca koji se uči gospodarstvu za premijera države?…
piše: Marija Kukić
Svakoga jutra, po suncu, magli, kiši, snijegu, po vrućini i hladnoći sjedala je na svoj bicikl i vozila se brdovitom prašnjavom cestom do željezničke postaje. Trebalo je na vrijeme stići na vlak koji će je odvesti do grada u kojem je Magdalena pohađala gimnaziju.
Pospana, već pomalo i umorna od ranojutarnje vožnje biciklom, nije ni primjećivala ljude oko sebe. Nije zato ni uočila da je svakodnevno ispod oka pogledava jedan mladić. I on je svako…
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Čitajući zadnji put moju kolumnu di san kritizira s razlogon onega veleuvaženog ultra desno orjentiranega biskupa Košića i repliku onega Višanina bi san odluči više se ne pačat u pulitiku.
A e, poslin svi ovi tumbuli oko minjanja partneri za sastavjanje vlasti ka šporki mudanat o govan nemore se ostat sa bande a posebno kad se ponovo sa svojin drvjen i kamenjen oglasi moj dobri biskup sisački šjor Vlade Košić koji je jopet napa „komuniste“ i livu gospodu. Volija bi sad čut onega Višanina koji …
Nela Stipančić Radonić
Jureći ulicama svojih života ljudi se čine
poput srna koje zastajkuju svako malo prestrašeno
pa osluškuju nepoznate zvukove u šumi
ili se kao mravi vrzmaju uokolo u travi
i ne zastajkuju ni po vjetru ni po kiši
Ostane li u današnjem trenutku čovjeku još uopće
mjesta za dugu da se protegne duž plavoga neba
do mile volje ili i ona mora već sada…