događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Iz naše arhive/ objavljeno 10.02.2011.
piše: Marijo Glavaš
Nekad žele samo razgovarati. Samo to im treba. Razgovor. Valjda jer su usamljene, ili im je muž na brodu, pa im je dosadilo čekati, ili im je dosta prijateljica, ili… ništa više od toga, tek razmjenu rečenica. A ja postupam potpuno isto, za mene nema razlike, bilo da žele razmjenjivati rečenice ili tijelo.
Kad žele čuti priču, čut će je, zahtijevaju li čitavu radnju, dobit će je, uvijek im pristupim s pažnjom koju zaslužuju. Pažnjom za koju nemalo plaćaju.
Nije to nešto što se planira, nije da sam ikada pomislio, ili imao…
piše: Marija Juračić
„Al’ se nekad dobro jelo“ pjeva Đorđe Balašević i ne pretjeruje. Sva ona fina jela koje spominje u svojoj pjesmi već smo skoro zaboravili. Često smo išli našim prijateljima i oni k nama na roštilj, gradele, na svaku vrstu priloga, na slastice poslije obilnog jela, a ni na vinu se nije štedjelo.…
Nakupilo se godina na leđima, ali nakon sedamdesete Marta ih više nije brojala. Još joj je noga hitra i stopalo još uvijek nalazi pravi kamen grbavog velebitskog puteljka, a oko još uvijek razabire najmanje promjene na škrtom, u sivo nijansiranom krajoliku.… 
Prosuo si sjeme
Sad kad je sve stvari stavila na svoje mjesto mogla je odahnuti. Veliki kofer koji je zauzimao pola sjedišta u trošnom vagonu druge klase bio je napunjen namirnicama i potrepštinama za higijenu koje bi trebale trajati jedan mjesec.… 
S tobom sam nekako drukčija