događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marica Žanetić Malenica
Ne treba mene puno nagovarati na putovanje, zapravo, ne treba uopće. Ponekad je dovoljna tek jedna riječ kao okidač za odlazak ili barem planiranje istog u neku zemlju, grad… ili, pak, na otok.
Za put u Slovačku ključna riječ je bila – Čumil.
Iz naše arhive …objavljeno 20.03.2010.
piše: Sonja Breljak
Zima i snijeg u Bosni …eh, to je posebna priča. Ne znam je li to zbog toga jer ja u tom vremenu bijah malena ili je stvarno tako bilo, uglavnom u mom sjećanju su snjegovi u Bosni, znali biti i do struka …valjda meni.
A bilo ga je …znalo bi napadati i do prozora naše kućice. Pa sad to i ne bijaše teško, naša kućica je bila …
Iz naše arhive/ Ova priča, objavljena na portalu u lipnju 2010. godine, dio je sadržaja Katoličkog kalendara “Danica” za 2018. godinu
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Stižu mi ovih dana, sasvim friško, vijesti s druge strane svijeta. Iz daleke i egzotične Indije. Tamo se, naime, na jednomjesečno, studijsko putovanje, zaputilo jedno od moje djece. A čini se, slijedit će poslije i cijela studijska godina.
Nije mi to baš pretjerano drago. Pa još nedavno su se tamo …
piše: Ruža Silađev
Kada je zazvonilo sa tornja crkve Sveti Lovro u Sonti drugo zvono u 9.30h za Veliku misu, zaplakalo je dijete sa fotografije potvrđujući svoj dolazak na svijet. Dogodilo se to 25. prosinca, 1963. godine, na prvi dan Božića, samo 100 metara od crkve u lokalnom rodilištu.
Rodila se kći Jasminka, drugo dijete majke Eve (rođ. Đurkov)…
Iz naše arhive/ objavljeno 28.12.2010.
piše: Marijo Glavaš
Majka je na prozoru i čeka. Zna da će doći, ta obećao je, a kad on nešto obeća…
Nalakćena na okno vidi sve, široku šesterotračnu cestu, po tri trake u svakom smjeru, veliko raskrižje, autobusnu stanicu, zapravo vidi obje stanice na kojima bi se mogao iskrcati.…
piše: Marica Žanetić Malenica
Kolovoz se bio poprilično primakao rujnu, a ja sam još uvijek bila na Braču gdje sam s kćerima, unučadi i laptopom ćutila blagodati otočna ljetovanja. Uživanciju sam svakodnevno dijelila i s poznanicama koje se, tijekom ljetnih mjeseci, poput mene, usidre u Mircima, našem malom i mirnom mjestu.…
piše: Dragica Križanac
‘Draga, kćeri, nadam se da si dobro. Brat mi je rekao da radiš kao učiteljica i da živiš u O.
Pišem ti jer hoću da znaš da te se nikad nisam odrekla, pratim te godinama, u mojim si mislima svaki dan.
Uskoro ću izići iz zatvora, izdržala sam kaznu od petnaest godina, slobodna sam osoba od idućeg tjedna. Rekli su mi da ću u prvo vrijeme biti smještena u starački dom, iako sam prešla tek četrdesetu. Željela bih samo jedno: da mi oprostiš’.…
Čula žaba da će u dvorcu bal praviti, baš se i njoj ide tamo se isplesati. Obula žaba štiklice, stavila oglicu i naušnice, obukla haljinu na šljokice.
Mȅni Baba i mȅni Mȁt