Iz rukopisa “Sonta u slike i riči”
piše: Ruža Silađev
Pedeseti i šezdeseti godina prošloga XX vika u naše selo su već početkom jula dolazile šimike, jel vozonke, jel ko je već kako zvo.To su bili ringišpili svakake fele, veliki i mali. Rekla bi da je to bila priprema za kirbaj koji je na svetoga Lovru, 10. avgusta.…

Prije nego što je postao Šimo Urlaub, bio je samo Šimo… ne mogu se sjetiti kako se prezivao, ali to nije ni tako važno …u svakom slučaju bio je obični, domaći Šimo, a prezime mu završavalo nekako na …ić.
Najidilo se more moje
Putovanje je moje redovno stanje pa putujem i kad treba i kad ne treba. Ovoga puta je trebalo, nisam izmišljala razlog. Kći i zet bi četiri dana predahnuli od posla, djece, kuhače… jedom riječju od svega, i to u zemlji s druge strane Jadrana. Stoga i ja moram na put kako bih vršila video nadzor nad dvoje unučadi.…
Viđahu ga često
Povedi me u neki bar
Najljepše je kad sve olista i ozeleni a priroda se uresi najljepšim bojama cvijeća kao u svibnju ili lipnju.