piše: Marija Juračić
Moje baba ne gasi televizor. Stalno sluša neke političare koji raspravljaju o moralu.
„Tko o čemu, političari o poštenju“, kaže moja baba. Ona sve političare dijeli u dvije grupe. Prvu grupu čine političari sa čistim cipelama, a drugu grupu oni s prljavim, fuj cipelama.…
„Prodali smo kuću, danas je potpisan ugovor.”
Slavonski Brod/24. prosinca 2021./ U ovom vremenu miloševskih etičkih ketmana, obmane i šarene laže od ljudi, ne poznavati Đurđu isto je što i fulati i nikad se ne sresti s unikatom. Đurđu, čiji je život kreativna avantura, a ona u njemu pustolovina; koja je kontinent za sebe, a njezin mir divno mjesto za život; koja je smještena izvan svega i svakoga; i kojoj ne treba ništa više od onoga što ima.…
nikad ti nisi, nisi ti
– Polako sine, polako, strpljen spašen, govorila bi Ziba. To joj je bila uzrečica. Iako je imala pozavidnih godina, po avliji bi se kretala k`o leptirica. Onako stasita, još ne povijena u leđima, kad se okrene, ne bi joj čovjek dao ni pedeset. Svaku travku iz kaldrme bi svakodnevno vadila. Avlija je izgledala kao goblen, bila je njen ponos. Starinske ruže su se pentrale po još starijim zidovima. Mnogo ih je voljela. Tu je i bio cijeli njen svijet. Nije nigdje išla. Djeca su dolazila da pomognu, ali uvijek je sve bilo porađeno. Bila je jedna vrijedna i pedantna žena.…