Sanjine priče
piše: Sanja Pilić
Mali čovjek bio je zaista mali. Nogice u svim mogućim ogledalima, i u svim mogućim pozama, bile su nogice malog čovjeka koji cipele gazi na van. Rukice su bile odrasle, pohlepne, uščuvane, sitne, mlake u rukovanju i podvodačke u milovanju. Mali čovjek nije imao sreće ni s očima, nalikovale su na oči prepariranog kunića i često se sužavale od zločestoće ili lukavstva, tako da bi od njih ostale samo dvije smeđe piknjice.
Mali čovjek nije bio zadovoljan mjerom koju mu je dala sudbina i…
09 PRIČE
KREŠA DOĐOŠ KUFERAŠ
PROHLADNO VRIJEME
piše: Mladen Šimić
Krešo je došao u grad na Dunavu u Vojvodini kao desetogodišnji dječak. Za taj grad su ljudi govorili da je lijep ali on ga je sam htio bolje upoznati i formirati svoje mišljenje o gradu u koji su se doselili. Prvi dječakov utisak je bio loš.
Na ulici su bili spojeni pas i keruša poslije parenja. Ljudi …i mladi i stari su ih nemilosrdno udarali nogama , štapovima , kamenjem pa čak i granitnim kockama od kaldrme i s čim su stigli. Oba psa se nisu mogli razdvojiti i tužno su zavijali i plakali i bili su skroz krvavi.…
MAIL IZ AMERIKE
ČUKINE PRIČE
piše Jacky alias Čuko
Draga teta Sonja,
Stigao mi ovih dana mail iz Amerike. Piše mi John-Ivo iz Los Angelesa. Baš piše meni čovjek …dragi Čuko ja sam Ivo, a svi me zovu John. Meni je to bilo malo glupo, kao džon na cipelama, ali navikao sam na to.
I piše mi John-Ivo da redovno čita tvoje novine i da se jako razljutio kada je na Valentinovo pročitao tko sve surađuje u njima. Kaže …pet puta je čitao, ali nije našao Čuku. Rekao je da je već…
PROHLADNO VRIJEME
PROHLADNO VRIJEME
piše: Mladen Šimić
Hrvatski glas Berlin je počeo sa objavljivanjem pripovjesti Mladena Šimića iz Petrovaradina Prohladno vrijeme.
Laganim, pitkim jezikom u stilu Augusta Šenoe, Mladen opisuje jedan nepoznati svijet gledan očima Kreše glavnog junaka. U tom ksenofobičnom svijetu Krešo, traži svoje mjesto i nema mogućnosti izbora. Dirljiva pripovjest ispričana razumljivim jezikom u kojoj će mnogi čitatelji prepoznati sebe.
Većina literalnih djela koja opisuju iseljeništvo, jasno je označena…
PUT U NEGDJE
PROHLADNO VRIJEME
piše: Mladen Šimić
Vlak je klopotao, bilo je prohladno vrijeme, prohladno rano proljeće, gladne, 1951. godine. Krešo je spavao, roditelji su ga dobro ušuškali dekom da se ne prehladi. Dječak se selio sa roditeljima i dva brata iz grada u središnjoj Bosni u Vojvodinu. Grad iz kojeg su odlazili je bio industrijski grad sa željezarom i rudnikom. Tu su proveli četiri godine.
Krešin otac Domagoj kao željezničar često je premještan po potrebi službe kako je pisalo u rješenjima o premještaju. Domagoj…
VALJUŠCI, ŠUFNUDLE, ŠMARN…
Iz bilježnice moje bake
piše: Emil Cipar
Sunčan zimski dan pozva me u voćnjak. Nemam baš nekog velikog posla, ali u voćnjaku se uvjek nađe nešto za uraditi. Danas sam premjestio kompost.
U voćnjaku je i povrtnjak, ali u njemu u ovo doba godine baš ništa jestivog. Misliš! Ima itekako jestivog u vrtu, samo treba gledati očima moje bake.
Mišakinja je procvjetala i mami prve pčele. Sad …mišakinja mi se baš danas ne pravi, pa ju prepuštam pčelama. Ima i kelja pupčara,…
TAČKE S PEKMEZOM OD ŠLJIVA
Iz bilježnice moje bake
piše: Emil Cipar
Što hladnije u Hrvatskoj, to je želja za toplinom sobe veća. Nakon duže šetnje po gradu dobra knjiga i udoban položaj u fotelji …onako …s nogama na kauču, pravi su užitak. Pri ruci šalica vrućeg čaja i keksi.
Knjiga koju sam odabrao spada u red onih manje čitanih, gotovo nepoznatih. Zove se „Prva smjena“, a napisao ju je Karel Čapek, poznatiji kao autor čuvene novele R.U.R. (Rossums Universal Robots).
Opisuje život rudara u Češkoj, početkom dvadesetog stoljeća.…
PRAZNIK
piše: Sonja Smolec
Danas se osjećam bespomoćna poput mačića, napuštena i ostavljena u rupi punoj blata. Pokušala sam se sakriti ispod grmlja i pronaći komadić suhog tla.
Ovo je mesto definitivno bio loš izbor. Sjela sam na hrpu starih papira i komad stiropora.
Pored mene je mala torba s najpotrebnijim stvarima. Par komada odjeće. Dvije knjige. I mali medo. Iznad sebe mogu osjetiti sunčane zrake, ali, ipak mi je hladno i drhtim.
…
Prijatelj iz Petrovaradina
Poštovana gospođo Breljak! …tako počinje mail, kojega nam ovih dana posla Mladen Šimić iz Petrovaradina u Srbiji.
Pronašao nas Mladen na web-u, svidjeli smo mu se i nudi suradnju.
Potpuno u našem duhu. Želimo da nam se jave čitatelji iz svih dijelova svijeta. Naša pričaonica raste i raste…
A Mladen se po našem običaju predstavlja sam. Nešto će ispričati on, a puno o njemu će reći njegove pripovjetke i pjesme, od kojih danas predstavljamo priču “Miris benzina”
Rođen sam 1941. godine u Bosanskom Brodu od majke Mire …
MIRIS BENZINA
MIRIS BENZINA
piše: Mladen Šimić
Nalazim se u jednoj oronuloj kući . Ona jest vani bijela, ali je žbuka dosta otpala …opet ne toliko da bi bilo sumnje da se radi o bijeloj kući.
U redu neka je bijela, to mi ne smeta …ali mi smeta što su prozori tako visoko pod samim krovom. Pomišljam da vlasnici koji su ju gradili i nisu baš voljeli ljude.
Jer inače zašto bi prozore postavljali tako visoko? Da ne vide druge ljude ili da drugi ljudi ne vide njih? Pa nije mi baš drago što se nalazim u toj kući i to još spavam u krevetu. Doduše krevetnina je čista ali namještaja u sobi gotovo da i nema.…