događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Kukić
Anđa i Mara bile su dvije sestre. Ne makar kakve sestre! Bile su one sestre blizanke.
Živjele su u bijedi, neimaštini, skromno i ponizno kao i većina žitelja u prijeratnoj državi. Rasle su uz mnogobrojnu braću i sestre, dočekale djevojaštvo, stasale za udaju …
Ne bi se moglo reći da su bile neke ljepotice. A nisu bile ni dotarice uz toliku braću i sestre. ( U okolici Imotskog dotarica je bila ‘ćer ili …
– Ilija, šapnuh mu tiho na uho, kroz plač, upravo su mi ubili oca …
piše: Drago Oršić
Negdje između 1995. i 2000. godine, bijah sudionikom jedne, ne baš bezazlene scene, a naravno gdje, nego u gostionici. Kratko navratih u Hrvatsku, radi bolesti u obitelji, i dok se supruga brinula da stvari dovede koliko se moglo u red, što se tiče bolesnika, jer ona je ipak medicinska sestra, ja se odlučih pobrinuti za neke stvari, koje spadahu u moju domenu.…
Joža Prudeus
Da je u ono vrijeme, kada sam to jednom učinio, za to doznao, ne samo prosvjetni inspektor nego i drug direktor, mislim da bi na prvoj sjednici prema meni bile poduzete oštre disciplinske sankcije.
Mislim, znao sam ja i onda da takvo što nije primjereno, ali valjda se takav dan poklopio i to sam učinio i što? Ništa. Nikada se više nisam ufao to ponoviti. Jednom i nijednom više. Nikada. Nigdje. Ali, eto – omaknulo mi se.…
piše: Jadran Šantić Šangarelo
U zanjoj štoriji iz velega mista ča san van je nota obeća san da ču se odma javit čin se skalan na more i evo me.
Jo judi moji koje me je nevrime pratilo od metropole pa sve bome do svetega Roka a poza njin čin san ugleda more vrime se popravilo ka da nisan bi u istu državu ma i ja san se boje ćutija.
Kako se od moga zanjega javjanja puno tega dogodilo neznan bome od čega bi poćeja.…
Dani vina i turizma u Osijeku
piše: Slavko Žebić
Punih mjesec dana, od Sajma lova, ribolova i turizma, pa sve do posljednjega vikenda, 10. svibnja i Sajma cvijeća u Dalj Planini, u Osječko-baranjskoj županiji trajali su 6. po redu „Dani vina i turizma“. Divna manifestacija koja je selila od Belog Manastira (12. travnja), zatim Našica (21. travnja), Đakova (26. travnja), Osijeka, prije i poslije 1. svibnja pa sve do Dalja, 10. svibnja bilježila je nevjerojatnu posjećenost.…
piše: Marija Kukić
Danas su u domu Gospodnjem ponovno procvjetali ljiljani. Nježni, bijeli, mirisni. I čisti. Bez ijedne mrlje na neokaljanim laticama.
Poput najnježnijih pahuljica dolepršali su nošeni čistoćom duše i puninom radosti ka najsvečanijem i najsvetijem danu života. Raširili su svoje latice i u njih prvi puta u naručje primili Krista.
Bijela hostija, bijeli ljiljani, bjelina njihove duše. Radost koju šire oko sebe ispunjava srca njihovih roditelja, baka, djedova, braće,…
Iz naše arhive. Objavljeno 28. veljače 2012.
piše: Emil Cipar
Zima 1957. nagovještavala je nekako kraj našim mukama. Otac je povremeno radio u školi, ponekad su ga zvali u mjesni ured nešto popraviti, ponekad u Zadrugu… Nisu to bili veliki poslovi, ali neki dinar je pao, pa se je mogla kupiti mast, brašno, petrolej…
Osim toga bilo je dosta posla i u selu, ali ljudi nisu imali novaca, pa su plaćali u naturalijama …jaja, brašno, slanina, čvarci…
Moj otac je polako prestajao biti „onaj Bosanac“ i postajao je…
piše: Jadranka Haznadarević
Bilo mi je oko četiri godine kada me otac poveo sa sobom u Bosnu da upoznam njegovu mamu, moju baku Maru.
Bio je to ujedno i prvi i posljednji put da sam ju vidjela jer je izmučena starica bila već na samrti. Vjerovatno mi je zbog toga slika izmučene starice kako leži u krevetu pokrivena crnom čermom, ostala u sjećanju. Okrenula je glavu prema vratima iza kojih sam ja bojažljivo provirivala, nasmiješila mi se i mahnula rukom da dođem.…
Mirko Popović
– Pođimo, – kažem joj. Ili mi se čini da su njeni koraci. Jer, krupnja mjesec nad tamnom gorom. A takve su večeri bile u vrijeme naših zajedničkih snoviđenja.
Možda večeras miris iz davno nestalih kućica stiže kao uspomena sa ruba njenog velegrada. Onih kućica u čijim smo lađama svanjivali. U ranu je zoru nestajala kloneći se, govorila je, seljačkih pogleda iz susjedstva, tako imenujući…
Dragi brate moj u tuđini
Nikola Šimić Tonin
Dragi brate moj: vrijedni, pošteni, pametni… kao što sam ti i sam: vrijedan, pošten i pametan.
Dragi brate moj u tuđini, u prvom redu moga pisma, mogu ti javiti da smo svi hvala Bogu dobro i zdravo koje i tebi želimo, svako dobro.
Mili braco moj, nešto si mi se u zadnje vrijeme stisko ko petobank, pa šalješ sve manje i manje novca, meni i mojima, a mi se glede tebe ostavili svakog…